Na Balkanu hljeb je osnovna namirnica koja se jede uz skoro svaki obrok i nijedna domaćica ne voli da ostane bez nje. U nastavku vam donoismo jedan recept koji ne zahtijeva dugotrajnu pripremu.
Postoji mnogo različitih recepata za kruh. Za pripremu ukusnog američkog kruha, pomiješajte 800 miligrama brašna s 2 žlice soli. Umiješajte 2 žlice šećera i 10 zrna suhog kvasca. Pomiješajte 500 ml tople vode s 30 ml maslinovog ulja, koje se često koristi u kuhanju. Osim toga, u smjesu uključite sjemenke suncokreta i mlijeko. Nauljite lim za pečenje laganim uljem i pecite na 200°C (392°F) 30-40 minuta. Za pripremu slatkog kruha, pomiješajte 350 mililitara tople vode s jednom žličicom soli.
Ukupna količina potrebnih sastojaka je 2 žličice šećera i 7 grama suhog kvasca. Osim toga, smjesa uključuje 100 g integralnog brašna i 440 g pšeničnog brašna. Pomiješajte 20 mililitara ekstra djevičanskog ulja s 50 grama mekinja. Za najbolje rezultate, kruh stavite u pećnicu na 240°C (460°F) otprilike 30 do 35 minuta. Nakon tog vremena bit će spreman za jelo. Za pripremu štruce bijelog kruha, započnite zagrijavanjem 420 ml vode na odgovarajuću temperaturu.
Dodatno, povećajte količinu šećera za 1 čajnu žličicu kako biste poboljšali okus. Metodološke upute zahtijevaju 10 miligrama suhog kvasca i 670 miligrama pšeničnog brašna. Za poboljšanje okusa, dodajte 1 žlicu soli u smjesu. Zatim zagrijavajte kombinirane sastojke na 250°C (480°F) 30 minuta. dodatni tekst Vizualni prikaz kruha ima značajnu ulogu u narativu kulture, jer je uzgoj žitarica doveo do prijelaza s načina života prvenstveno usmjerenog na lov i nomadski život na onaj koji je prvenstveno bio usmjeren na poljoprivredu i naseljeni život.
- Najraniji oblici kruha vjerojatno su nastali od mješavine vode i divljih žitarica, to su vjerojatno bili preci moderne pšenice, pripremani su drobljenjem i pečenjem na kamenim pločama u špiljama. Oko 1500. godine prije Krista, Egipćani su počeli proizvoditi prvi kruh od pšenice i ječma. Ovaj rani kruh vjerojatno je bio beskvasan, nalikovao je kolaču od brašna i soli.
Antički Egipćani zabilježili su metodu pečenja koja je uključivala stavljanje tijesta u vruću komoru s ugljenom i ispod pepela peći. Pekli su kruh u raznim oblicima, često nalik životinjama ili ljudima, a ukrašavali su ga i raznim sjemenkama, posebno kuminom. Osim toga, Egipćani su dokumentirali da dodavanje kvasca u tijesto (koje je nastalo kombiniranjem brašna i vode) dovodi do mekšeg i pahuljastijeg kruha. To je ukazivalo na pojavu kruha kakav je danas.
Osim toga, Egipćani su pokrenuli stvaranje pekarskog kvasca i započeli proces uklanjanja nečistoća u kruhu. Također su kruh obogatili sjemenkama sezama, medom i voćem. Dokumentirano je da su ljudi voljeli svoje omiljene priloge. Stari Grci su 70% svoje energije dobivali iz hrane. Osim toga, robovi su morali svaki dan peći kruh. Čak i u to vrijeme, Hipokrat je savjetovao ljudima da budu selektivni u konzumaciji hrane, rekavši da boja kruha, bilo da je bijel ili crn, nije imala značajan utjecaj na važnost hrane.
Celzo je dokumentirao da kruh ima veću koncentraciju hranjivih tvari u usporedbi s drugim namirnicama. Kruh je Rimljanima bio važan kao osnovna komponenta hrane. U to vrijeme, pekari su imali zadatak osigurati odgovarajuću vrstu kruha koja bi nadopunila svaki obrok za aristokratsku klasu. Izrađivali su peciva punjena makom, lovorom i bademima. Osim toga, popularni su postali kruhovi napravljeni sa sirom i maslinama, kao i oni začinjeni začinskim biljem poput vlasca ili peršina.
Rimski vojnici nazivani su “jedcima kruha”, dobivali su dnevnu zalihu od 1 kilograma kruha. U ranom srednjem vijeku, stvaranje kvasnog kruha obično se odvijalo izvan peći, što je prvenstveno bilo dostupno vjerskim institucijama i aristokraciji. Kao rezultat toga, kruh se pravio od žitarica s niskim udjelom glutena poput zobi, ječma i raži, što je dovelo do stvaranja tamnog kruha koji je teško dizao tijesto. Konzumacija bijelog kruha bila je rezervirana za bogatije slojeve.
S druge strane, raženi kruh se često davao zatvorenicima, a povremeno su ga konzumirali i redovnici kao znak svoje poniznosti. Boja kruha korištena je kao sredstvo za označavanje društvenog ranga; pojedinci na višim društvenim položajima uživali su u bijelom kruhu, dok su oni na nižim položajima bili ograničeni na tamniji kruh.
