Kada ljudi imaju jako puno novca nikada nisu sigurni da li su osobe koje su sa njima tu zbog ljubavi ili zbog koristi. Jedan stariji muškarac odlučio je da testira svoju buduću snahu.
Henry Aduale, otac jednog od najistaknutijih građevinskih radnika u zemlji, promatrao je svog sina Davida i njegovu suprugu Naomi s prozora njihove luksuzne rezidencije. David je bio njegova najveća mana – bio je jedino dijete u njemu i budući nasljednik carstva koje je Henry pokušavao uspostaviti više od tri desetljeća. Naomi je bila privlačna, dobro odjevena i ambiciozna. Međutim, u Henryjevom umu postojala je sumnja: je li Naomi zaljubljena u Davida ili je umjesto toga očarana bogatstvom koje dolazi s njegovim prezimenom?
Sjetio se riječi svoje pokojne supruge: “Ne sudite ljude po njihovim postupcima kada su svi prisutni, već po njihovim postupcima kada misle da nitko nije prisutan.” Kao rezultat toga, Henry je odlučio da je prikladno da Naomi položi pravi ispit. Postat će neprimjetan tjedan dana, barem za nju. Pravio se da je slabo plaćeni nosač: stara košulja, oštećena kapa, lažna brada i pahuljaste ruke. Rano ujutro zauzeo je svoje mjesto kod vrata vile, s metlom u ruci. Prvih nekoliko dana Naomi ga nije uspjela ni prepoznati.
Prolazila bi pored njega u svom ekstravagantnom automobilu, s naočalama na licu, i gledala u telefon. Povremeno bi se podsmjehnula i prezirno grickala nos kad bi ga vidjela kako čisti prašnjavu stazu. Henry je šutio i promatrao. Međutim, petog dana dogodilo se nešto što će zauvijek promijeniti njegovu perspektivu na ovu ženu. Naomi je zakasnila na svoj termin kod frizera. Kad je stigla do vrata i vidjela Henryja kako se muči sa starim ključem, provirila je kroz prozor i uzviknula: “Otvori brže, nemam cijeli dan!” Brava se zaglavila, a Henry ju je pokušao što brže osloboditi.
- Iznervirana, Naomi je izašla iz auta i uzela bocu soka iz kutije, a zatim je polila po glavi. Potpuno si beskorisna! Plakala je, a zatim grickala haljinu skupom tkaninom. Henry je ostao nepomičan, a kapi voćnog soka slijevale su mu se niz lice. Nešto mu je prostrujalo srcem – ne zbog ljutnje, već zbog dubokog žaljenja. Te večeri, Henry se vratio u rezidenciju ne otkrivajući svoj identitet. Sjeo je u svoj laboratorij, skinuo šešir i bradu te dugo ostao u kontemplaciji. Slika Naomi kako mu nešto izlijeva na glavu ponavljala mu se u mislima.
Sljedećeg dana obukao je svoju najatraktivniju odjevnu kombinaciju i pozvao Davida da posjeti knjižnicu. „Sine“, rekao je ozbiljno, „pripremit ću večeru za vas dvoje tijekom večeri. Želim da Naomi sudjeluje.“ David je tromo priznao činjenicu, ali nije davao nikakve izjave. Te večeri, soba je imala brojne bukije i kristalne posude. Naomi je ušla u sobu, uvijek tako privlačna, s osmijehom. Kad je ugledala Henryja, gotovo se zaustavila – činilo se da je on prvo gleda. „Gospodine Adual“, rekla je tihim glasom, „cijenimo što ste sudjelovali.“ Henry je ostao miran. „Sjedni, Naomi“, rekao je.
Trebali bismo o tome razgovarati. Kad su svi odlučili sjesti, Henry je podigao ruku. Batler je stigao u sobu s pladnjem na kojem je bila boca iste osvježavajuće vode. „Sjećaš li se ovoga?“ upitao je, gledajući Naomi očima. Problijedila je. „Ja… ne razumijem.“ Henry je skinuo sunčane naočale i opustio se. „Možda će ti biti očitije kad ti kažem da sam ja bio ulazni radnik koji ti je to izlio.“ Davidova su se usta počela otvarati od šoka. Što pokušavaš? Henry joj je sve objasnio – kako se prerušio, kako je danima promatrao Naomine postupke i kako se dogodio ovaj bolan trenutak.
Za stolom je zavladala tišina. Naomi se pokušala nasmijati, ali sve se činilo kao šala. Pa, nije bilo ništa osobno. Pretpostavio sam da je jednostavno zaštitar. „Upravo je to problem“, rekao je Henry tihim glasom. Način na koji komuniciraš s ljudima za koje vjeruješ da su ‘obični’ pokazuje tko si. Ne želim da moje dijete provede cijeli život s osobom koja negativno utječe na druge.“ David je izgledao shrvano. „Naomi… je li ovo istina?“ Naomi je pokušala pronaći izgovor, ali David je preuzeo zadatak. „Mislim da bi trebao otići“, rekao je glatko.
Naomi je izašla iz rezidencije bez riječi, a vrata su se zatvorila pred njom uz značajan zvuk. Henry je prišao sinu i stavio mu ruku na rame. „Razumijem da će biti teško“, rekao je. „Ali korisnije je da ovo znaš sada, nego da provedeš život s nekim koga nisi stvarno volio.“ David je namignuo, oči su mu bile crvene. „Hvala ti, tata. Spriječio si me da živim s pogrešnom osobom.“
Kasnije je David upoznao novu učenicu: skromnu, ljubaznu učiteljicu iz obližnje zajednice. Kad ju je doveo na imanje, prvo što je učinio bilo je zahvaliti konobaru i ponuditi mu kolač koji je sam napravio. Henry je tada shvatio: dječak je napokon pronašao pravu osobu.
