Danas je Mratidan i pravoslavni vjernici na ovaj dan trebaju da ispoštuju neka narodna vjerovanja i običaje koji su nastali davno a da bi izbjegli da se na njihov dom navuče nesreća.
Dijelimo s vama zanimljivu priču koja se prenosila kroz folklorno pamćenje crkve i vjerske tradicije stoljećima, pripovijest o čovjeku čije ime i dalje izaziva poštovanje, zahvalnost i jednostavno divljenje. Razgovaramo o časnom mučeniku Stevanu Urošu III. Nemanjiću, poznatijem kao Stevan Dečanski, čiji je život obilježena teškom boli, nevjerojatnom vjerom i izvanrednim čudom, a sve je to zabilježeno u pravoslavnoj tradiciji.
Danas, kada vjernici slave Mratinjan, blagdan nije samo datum u kalendaru, već živa priča koja opisuje prirodu duha nacije. Stefan Dečanski bio je sin kralja Milutina i budućeg cara Dušana, a obojica se smatraju središtem srpske povijesne aktivnosti tijekom srednjovjekovnog razdoblja. Unatoč tome, njegov put nije bio ni jednostavan ni lak. U mladoj dobi sudbina ga je natjerala da krene potpuno drugačijim putem.
Predaja kaže da je bio slabovidan i zatvoren u Carigradu, gdje je svo vrijeme proveo u zatvoru. Međutim, ono što bi većina ljudi smatrala životnim neuspjehom, za njega je postalo sredstvo duhovnog uzdizanja. Njegova krotkost i znanje tijekom mračnog doba ostali su u sjećanju, a kaže se da mu je, nakon godina teškoća, Sveti Nikola pristupio i pomladio vid. Ovaj događaj i dalje ostaje jedan od najvažnijih dijelova njegove životne priče i temelj današnjeg poštovanja među ljudima s očnim bolestima, kojima je ovaj svetac sada zaštitnik.
- Jedan od najprepoznatljivijih ostataka koje je ostavio je stvaranje manastira Visoki Dečani, smještenog u podnožju Prokleti. Ovaj hram, koji je izgrađen kao sredstvo izražavanja zahvalnosti za obnovu vida i kao simbol obnove vjere, danas predstavlja jednu od najznačajnijih srednjovjekovnih građevina u srpskoj arhitekturi i smatra se jednim od najznačajnijih kulturnih spomenika u regiji. Danas se u njemu još uvijek nalaze njegove božanske relikvije, što je dovelo do velikog broja sljedbenika diljem svijeta.
Domaći izvori poput “Politike” i “Večernjih novosti” često raspravljaju o povijesti i važnosti ove opatije, a obično se usredotočuju na ulogu opatije u očuvanju duhovne baštine srpske nacije. Danas, 24. studenog, je Mratindanski praznik, proslava koja je duboko ukorijenjena u popularnoj kulturi. Unatoč tome što je nekoć bila posvećena svetom Martinu, odluka crkve o imenu dovela je do proslave svetog Stefana Dečanskog na ovaj dan, što je dovelo do toga da je javnost novom prazniku dala ime koje je izvedeno iz starog, Mrat.
U gotovo svakom dijelu Srbije ovaj dan se prepoznaje kao proslava krštenja ili zavjeta, a mnogi su posvećeni ovom svecu, što pokazuje dugogodišnje poštovanje i tradicije koje su prošle kroz više epoha. Ove tradicije i običaji često su dokumentirani u etnografskim muzejima u Beogradu, koji detaljnije objašnjavaju uobičajenu praksu i njezino značenje. Običaji povezani s Mratindanom ukorijenjeni su u svakodnevni život ljudi. Prema staroj slovenskoj doktrini, ovaj dan bio je posvećen štovanju vuka, životinje koja se smatrala i zaštitnikom i prijetnjom stanovništvu.
Vjerovalo se da će sveta Mrata pozvati sve vukove da sudjeluju u proslavi tog dana, a ona će odrediti koliko ovaca može pojesti koji domaćin tijekom zime, kako bi se izbjegla velika šteta. Ovo vjerovanje dovelo je do običaja da se ovce ne izvode iz tora 24. studenog, što bi “prekinulo obrazac” koji je uspostavio sveta Mrata. Ovu intrigantnu narodnu legendu i danas često spominju etnolozi, a istraživači sa sjedištem u Beogradu koji proučavaju povijest običaja i njihov razvoj tijekom vremena imaju poseban interes za tradiciju.
Ova proslava ima značajnu duhovnu komponentu, posebno za one koji imaju oštećen vid. Smatra se da je posebno učinkovito moliti se svecu baš na ovaj dan, s predanom molitvom za njegovu patnju i konačnu pobjedu. Postoje mnoge izjave pojedinaca koji tvrde da su doživjeli olakšanje ili iscjeljenje, kao i priče o iscjeljenju koje su se obično prenosile putem izgovorene riječi. Danas brojne web stranice posvećene duhovnosti, poput službene web stranice Srpske pravoslavne crkve, uključuju molitve i objašnjenja blagdana, koja se usredotočuju na važnost događaja za one koji traže pomoć.
Popularna fraza koja se općenito razumije: “Sveti Mrata, snijeg na vratima”, što predstavlja početak oštre hladne sezone. Ova teorija kaže da vrijeme na Mratindana pokazuje kako će izgledati sljedeća zima. Ako je dan oblačan, moguće je promijeniti se u blažu zimu, dok je sunčan dan povezan s jačim mrazevima. Ova popularna meteorologija, iako nije znanstveno utemeljena, dio je tradicije koja se prenosi s roditelja na dijete i za mnoge predstavlja simboličan početak zimske sezone. Osim vremenskih pokazatelja, postoje i specifična pravila ponašanja povezana s ovim danom.
Smatra se da se na Mratindane ništa ne odnosi iz kuće, ne koristi se vuna za predenje, ne pere se odjeća, a bave se obrti poput izrade obuće i krojenja. Time se odaje počast svecu i čini se usluga domu i obitelji. Također, u nekim područjima domaćin sam preuzima sve kućanske obveze, vjerujući da će to dovesti do bolje i produktivnije godine. Ako to ne učini, očekuje se da će godina donijeti nesreću i patnju. Sve ove tradicije, bilo da su vjerske ili uobičajene, pokazuju stupanj do kojeg se cijeni lik Stefana Dečanskog i utjecaj koji njegova priča ima na kolektivnu svijest.
Njegova hrabrost, patnja i čudesan događaj koji mu se dogodio primjeri su trijumfa dobra nad zlom, pravde nad nepravdom, a također i dosljedne vjere koja ne popušta pred najvećim opasnostima. Kroz sva ta tisućljeća, priča o svecu koji je izgubio vid, ali je dobio snagu, nije izgubljena. Naprotiv, ona se i dalje prenosi, mijenja i živi među stanovništvom, pokazujući da svako doba ima priče koje pokazuju vrijednost hrabrosti, vjere i dobrote. A Mratidan i dalje ostaje važan simbol prvenstveno zbog svoje povijesti, narodne umjetnosti i vjerskog značaja koji je s vremenom pojačan.
