Ime koje za svoje dijete izaberu roditelji najčešće je nešto što nas prati do kraja života i naša je osnovna identifikacija u komunikaciji sa drugim ljudima. U nastavku vam donosimo jednu interesantnu priču.
Dok su neka imena odabrana sa strašću, druga su posvećena slavnim pojedincima, a neka su izvedena iz slučajnih događaja i emocija. Primjer za to je život Tita Misimovića, rođenog 1986. u mirnom selu Vrbaška blizu Gradiške, koji je postao izvanredna priča. Njegovo ime, koje izaziva razne reakcije od smijeha do ruganja, nije bilo sasvim slučajno; već je izvedeno iz očeve odluke, na koju su utjecali njegova osobna filozofija i politička klima tog vremena.
Nakon povratka iz Australije, Vitomir Misimović dao je sinu ime Tito, ali to nije bilo iz naklonosti prema Josipu Brozu, već izraz ironije i otpora sustavu koji je utjecao na njihovu generaciju. U tom trenutku, sjećanje na prethodnog predsjednika Jugoslavije jenjavalo je, a mišljenja o njegovom nasljeđu bila su podijeljena; međutim, Vitomirova odluka bila je i kontroverzna i neobična. Objasnio je svoje razloge rekavši: „Proklinjem svog Tita, a ne Broza. Mali Tito se kao dijete borio sa zbunjenošću i nelagodom oko svog imena. Često su ga u školi zadirkivali kolege iz razreda, a odrasli bi ga često tražili da izrecitira svoje ime.
Unatoč nemogućnosti da shvati uzroke tih reakcija, vjerovao je da je njihovo značenje veće od njegove kontrole. Kao mladić često se borio s osjećajima srama i neugode, te su situacije obično bile uzrokovane njegovim imenom, što je dovodilo do smijeha ili čuđenja. Posebno težak trenutak dogodio se kada su svećenici odbili krstiti njegovu djecu zbog njihovog imena. Kao odgovor, odlučio je prihvatiti drugačiji naziv za crkvene dokumente – Tomislav.
- Međutim, ta odluka nije uključivala odricanje od vlastite osobnosti. Umjesto toga, s vremenom je prepoznao da njegovo ime ima značajniju ulogu od pukog naziva; povezano je s njegovom pričom i osobnošću. Počeo ga je prihvaćati s određenom dozom ponosa i naučio je smatrati ovo teško ime svojim osobnim simbolom. Život ga je doveo u Glinu, gdje trenutno živi kao cijenjeni član zajednice, otac četvero djece i osoba koja je, unatoč brojnim poteškoćama, izgradila vlastiti svijet.
Njegovo ime se još uvijek raspravlja, ali ne kao razlog za zabrinutost, već kao zanimljiva točka. Među prijateljima i poznanicima postalo je počast snazi karaktera i individualnoj hrabrosti. Tito je potom posvetio svog drugog sina, Dragoljuba, u čast sjećanja na Dražu Mihailovića, političkog protivnika Josipa Broza. Ovaj izbor doveo je do dodatne rasprave zbog svog simboličkog značaja – Tito i Draža odrasli su zajedno u istoj kući.
Unatoč nedostatku političke važnosti, njihov odnos postao je izolirana legenda, odnosno često se spominju uz izjavu: „vidite kako su se Tito i Draža razvijali kao pojedinci.“ Ova naracija je opsežnija od pukog imenovanja stvari. Obuhvaća teme identiteta, prihvaćanja i unutarnje stabilnosti. U čast Titu, njegovo ime se ne povezuje samo s prethodnim vođom; ono predstavlja pojedinca koji je naučio tajnu autentičnog života, unatoč društvenim kritikama.
Čak i tijekom intimnih ceremonija, poput vjenčanja, ime je i dalje izazivalo mnogo rasprava i humora, a u tom kontekstu su se čuli komentari poput: “Zora se udala za Tita.” Međutim, ispod površine nalazila se naracija o ljubavi, prihvaćanju i hrabrosti. Tito sada izbjegava život pun represije. Ima obitelj, karijeru i osjećaj vrijednosti. Iako njegovo ime i dalje izaziva reakcije, te reakcije sada imaju komponentu poštovanja.
Postavljaju se pitanja o njegovom značaju, ali on prepoznaje da je ime postalo dio njegove osobnosti – ne kao teret iz prošlosti, već kao primjer njegove individualnosti i moći da prihvati sebe. Prevazišao je etiketu jednostavnog “onog s neobičnim imenom” i razvio se u narativ specifičan za jedno doba, čovjeka koji je svoje ime pretvorio u osobnu priču koja prenosi poruku… samopouzdanje, koje ne potječe iz vanjskih izvora.
Kada ga pitaju o najpoznatijoj osobi koju je sreo ili poznavao, smije se s osmijehom poput Zorana Adžića; međutim, postoji značajna razlika u njegovom odgovoru. Čini se kao čovjek koji se susreo s nedaćama, pronašao humor u svojim iskustvima i konačno prihvatio životne zamršenosti, prihvaćajući ime koje danas nosi bez zadrške.
