Gubitak djeteta je najveća bol koju čovjek može da osjeti a danas vam donosimo ispovijest jedne majke koja je izgubila sina a nakon toga je doživjela i izdaju od najbolje prijateljice.
Ova priča nije samo o gubitku nečega, već i o granicama prijateljstva i povjerenju koje se može izgubiti u najranjivijim trenucima života. Središte priče je majka koja je 2020. izgubila petogodišnjeg sina. Unatoč gubitku, pokušala je krenuti naprijed slijedeći riječi svoje prijateljice koja joj je savjetovala da nastavi. Međutim, život je često pun neočekivanih obrata i preokreta, a jedan posjet toj istoj prijateljici promijenio je način na koji je gledala na svijet.
Nakon sinovljeve smrti, majka se borila sa svakodnevnim zadacima, dok joj je odana prijateljica stalno govorila da mora pronaći način da živi dalje, umjesto da se zadržava na vlastitoj boli. Te su riječi na kraju bile inspiracija koju je tražila dok je pokušavala skupiti snagu da ponovno diše bez pritiska u prsima. I baš kad je pomislila da je pronašla neku ravnotežu, njezina se prijateljica iznenada prebacila u drugo stanje za novu poziciju.
Odlazak je bio brz i gotovo nagao, s malo objašnjenja ili pripreme, ali majka je smatrala da je jednostavno tako da životne okolnosti moraju biti drugačije i da je potrebno da se putevi presijeku. Dva mjeseca kasnije, planirala ju je posjetiti bez posjeta, vjerujući da će to donijeti utješnu toplinu ponovnom susretu. Međutim, kada ju je njezin pratitelj primijetio na ulazu, lice joj je izgubilo sjaj, kao da je svjedočila fantazmi, a ne osobi koju je voljela. Taj trenutak bio je prvi znak nečega skrivenog iza njezinih vrata što neće biti lako shvatiti.
- Majka je ušla u kuću, ali ono što je tamo zatekla bilo je dovoljno da je natjera da preispita svoju odluku. Na zidovima, mjesta koja su trebala biti ispunjena životom njezine prijateljice, umjesto toga bila su ispunjena slikama njezina pokojnog djeteta. Bile su posvuda: na zidovima dnevnog boravka, u hodniku, pa čak i u blagovaonici. Neke od njih majka se nije sjetila nekome pokazati, što implicira da ih je njezin pratitelj morao imati u drugom obliku. Srce joj je počelo jače kucati, a osjećaj hladnoće obuzeo joj je tijelo. Još veći šok dogodio se kada je pogledala prema stolici.
Njegova odjeća bila je tamo, uredno složena. Majica koju je nosio prošlog ljeta, hlače u kojima je trčao po dvorištu, kao i mala kutija u kojoj je držao cipele i čarape, sve je to bilo dio sjećanja na njegove roditelje, a osim toga, bili su u tuđoj kući. Cijeli prizor djelovao je jezivo, gotovo stvarno, kao da se uvukla u sobu koja pripada drugom svijetu, svijetu u kojem njezina bol više nije osobna. Kad je pokušala shvatiti što se događa, njezina partnerica joj je objasnila da joj je to dao suprug.
To objašnjenje bilo je poput udarca. Priznaje se da su ona i njezin suprug pokušali sastaviti sinovljeve stvari kako bi napravili mali korak prema oporavku, ali majka nikada ne bi pomislila da bi on pristao dopustiti da se ta sjećanja povežu s nekim drugim, pogotovo ne na način na koji je to bilo. Riječi su joj zastale u grlu dok je pokušavala shvatiti kako su se dvoje ljudi koje je voljela upleli u nešto što se činilo kao izdaja. Regionalni stručnjaci za mentalno zdravlje, poput Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu, često će opisati kako gubitak može poprimiti neobične, čak i prisilne oblike.
Kada je osoba lišena djeteta ili kada ima duboku želju postati roditelji, može doći do emocionalne reakcije koja prelazi granice stvarnosti. Ovi slučajevi, iako rijetki, pokazuju sposobnost osobe da se snađe u emocionalnoj praznini koju ne zna kako ispuniti. Zato stručnjaci zagovaraju potrebu traženja psihološke pomoći nakon traumatičnih iskustava, jer bez liječenja depresija može dovesti do ponašanja koje negativno utječe na druge. U tom trenutku, majka je shvatila da njezin partner ne pati samo od tuge, već je postao mučna ovisnost o tuzi.
Unatoč tome što je znala da je njezin partner oduvijek volio njezina sina i godinama želio vlastito dijete, još uvijek ne može shvatiti u kojoj je mjeri ta ljubav prešla granice prihvaćanja. Bez izražavanja ljutnje, ali s dubokom zbunjenošću i boli, jednostavno je odbacila kutiju s robom i otišla. Taj tihi odlazak bio je zaključak prijateljstva, zaključak priče koja je započela suosjećanjem, a završila distancom bez izgovorenih riječi. U studijama poput onih Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo često se naglašava važnost graničnih stanja, neriješene traume ili neprepoznate depresije.
Ta stanja je teško razumjeti i mogu dovesti do ponašanja koje nije lako razumjeti ljudima s obje strane događaja. Kada se razmatra gubitak djeteta, emocionalni raspon vjerojatno će biti ekstreman, i subjekti poput prijatelja ili supružnika mogu se uključiti u vlastite mehanizme suočavanja, koji su ponekad pronevjereni, a ponekad i žalosno destruktivni. Ova naracija učinkovito prenosi kako različiti ljudi mogu reagirati na gubitak i razorne posljedice pogrešnih odluka donesenih u emocionalnom stanju.
Majka je tog dana napustila kuću bez kontroverze, bez riječi koje bi negativno utjecale na bilo koga, ali sa srcem koje je doživjelo dva različita sloma u svom životu. Prvi razlog bio je gubitak sina, drugi je bila spoznaja da je osoba kojoj je vjerovala postigla nešto što joj je bilo od najveće važnosti: sjećanja koja je imala. To je bio trenutak kada je donijela odluku da prekine svaku komunikaciju, svjesna da bi ostanak u toj vezi samo pogoršao ranu.
Analiza Centra za socijalni rad Republike Srpske pokazuje da stručnjaci vjeruju da je prepoznavanje granica osobnih odnosa od najveće važnosti u pogledu traumatičnih iskustava. Mnogi ljudi vjeruju da je sve što proizlazi iz blizine i prijateljstva namijenjeno da bude korisno, ali ponekad je potrebno razlikovati suosjećanje od uplitanja u osobnu patnju drugoga. U konačnici, ova naracija prenosi snažnu poruku o složenosti tuge i slučajnosti kako ona može utjecati na pojedince. Bol ne opravdava uvijek kršenje granica, ali ponekad može objasniti pojavu određenih situacija. Za majku, to je bilo razdoblje u kojem je shvatila da se mora braniti – ne samo od drugih, već i od bilo kakve potencijalne prijetnje rani koju je još uvijek nosila. Ovo je bio posljednji put da je vidjela svoju suputnicu.
