U našoj današnjoj priči govori se o izgubljenoj ljubavi koja je ponovo nađena uprkos raznim preprekama i komplikacijama. Jedan bogati čovjek je shvatio da novac nije sve u životu.
Kiša je padala tiho, prigušujući buku večernje gomile. U središtu grada, na prekrasnoj terasi, sjedio je Aleksandar Vren, koji je posjedovao sve to – moć, bogatstvo i stalan ugled. Bio je to njegov trenutak slavlja: dogovor je sklopljen, natjecanje je dobiveno, a budućnost zajamčena. Napunio je čašu vinom, namjeravao je pustiti taksista da ga odveze kući. Kasnije je prepoznao glas – tih, nježan i sličan šapatu kroz oluju.
Podigao je pogled i prepoznao ju. Vitka žena imala je kosu skupljenu u čvrstu punđu, a imala je i bebu koju je čvrsto držala na prsima. Nije molila, nije preklinjala – jednostavno je stajala, posjedujući veličinu koja je prijetila da će se slomiti u svakoj prilici. Aleksandar je prepoznao kako mu srce preskače. Nakon toga, promatrao je njezine oči. Zelenkaste, duboke – prepoznao ih je.
Oči koje je nekoć volio. “Emily?” upitao je promuklim glasom koji je odavao šok. Napravila je korak naprijed, kao da pokušava trčati. „Kako… znaš moje ime?“ „Pobjegla si“, rekao je, brzo ustajući, a stolica se srušila. Nestala si prije 10 godina! Kiša je bila intenzivnija, a njih dvoje su stajali jedno pred drugim, poput dva stranca i dva bivša partnera. Beba je vrisnula, a Aleksandar je promatrao njihove oči – svoje. „Je li to… moj dečko?“ Emily je pogledala dolje i još uvijek se držala za bebu.
Nisam htjela prekinuti tvoju večer, samo sam ti htjela to reći. „Samo sam prošla da ga nahranim.“ Aleksandar je drhtavim glasom pozvao konobara. Privatna odaja. Sad.“ Dok su ih uvodili unutra, Aleksandar je shvatio da večeras neće biti proslava uspjeha na tržnici. Večeras će se susresti sa životom koji bi bio njegov vlastiti, kao i s djetetom koje nije poznavao. U privatnom prostoru restorana, rasvjeta je bila prigušena, što je stvaralo osjećaj tišine koji je bio u snažnom kontrastu s bukom grada vani.
Emily je sjedila na rubu plišane stolice, držeći se za Elija kao da će ga netko odvesti ako pusti stisak. Aleksandar je sjedio nasuprot nje, s rukama na stolu, nije skidao pogled s njezina lica. “Reci mi sve”, rekao je tiho, ali značajno. “Nemoj me uznemiravati. Želim znati gdje si bila svih ovih godina.” Emily se uvukla u paperje i pogledala dolje u stolicu. “Nakon prekida, pokušala sam te kontaktirati.
Pisala sam, zvala. Bila si uzrujana, odbila si odgovoriti. Nakon toga sam shvatila da sam trudna.” Aleksandar je osjetio otkucaje srca. “Zašto nisi ušla u moju rezidenciju? Zašto me nisi obavijestila?” „Bila sam mlada i uobražena“, objasnila je kroz jecaje. Vaš voditelj ureda obavijestio me da ne biste željeli nikakvu interakciju. Nisam imala smjelosti ući na vaša vrata, noseći bebu i tražeći pomoć. Nakon toga… izgubila sam posao. Na kraju sam pronašla sklonište za žene.
- Bila sam sama. Aleksandar je neko vrijeme držao zatvorene oči, vizualizirao je Emily kako sjedi na hladnom podu skloništa, s rukom na trbuhu. Slika mu je nametnula veći teret nego što je očekivao. „A Eli?“ upitao je, sada gledajući svog sina koji je mirno spavao u njezinom naručju. Rekla je da je rođen u državnoj bolnici. Borio se prva tri mjeseca. Bio je nemoćan. Nisam imala pojma da moram koristiti pelene. Pokušavala sam učiniti što sam mogla – čistiti, prati suđe i sve ostalo samo da preživim.
Svaki dan sam se pitala jesam li pogriješila što vas nisam obavijestila. Aleksandar se ustao, prešao sobu i čučnuo pokraj nje. Nisi pogriješila, rekao je promuklim glasom i s puno emocija. Bila sam zavedena. Trebala sam te zaustaviti prije nego što si otišla. Trebala sam poslušati tvoj savjet. Emily je obrisala suze rukavom. Nisam ti priskočila u pomoć jer nisam osjećala suosjećanje prema tebi. Stigla sam na kraj svog putovanja jer sam bila iscrpljena. Nisam mu imala što ponuditi za jelo. Aleksandar je osjetio kako mu se grlo steže. Nećeš ponoviti istu grešku. Nikad više.”
Njegov glas nije bio samo zavjet, bio je to savez. U tom trenutku stigao je konobar s toplim juhama i svježim kruhom. Emily je posjela Elija na obližnju stolicu i počela jesti polako, gotovo s nevjericom. Aleksandar je jednostavno stajao tamo kao da se boji da će nestati ako skrene pogled. Nakon što su završili, komentirao je: „Trebali bismo otići u moju rezidenciju.” „Ne mogu”, brzo je uzviknula. Ne uklapam se u ovu grupu. To je bio i tvoj dom, carice”, rekao je. „i njegovu. Ako bude potrebno, preuredit ću cijelu kuću. Želim da imaš prostora, udoban krevet i sigurnost.
Želim znati njegov prvi osmijeh ujutro, kao i njegov smijeh kad ustane. Neću prezirati njegov život.“ Empress je zastala, mučeći se s odlukom. „Što će tvoji partneri misliti?“ Mediji? Brineš se za reputaciju.” Aleksandar se gorko nasmijao. „Reputacija? Koliko cijela stvar vrijedi ako ne poznajem vlastito dijete? Ako ti dopustim da ponovno nestaneš? Neka mediji pišu što žele. Ono što mi je važno jest da sam večeras pronašao ono što sam mislio da sam izgubio. Dok su izlazili iz restorana, kiša je prestala. Ulica je bila osvijetljena uličnim svjetlima, a zrak je imao svjež miris startupa.
Aleksandar je pustio limuzinu da uđe i pomogao joj. U tišini prilaza, promatrao je Elija kako spava, srce mu je preplavljivalo nešto što nije osjećao godinama – toplina, ili možda nada. U njegovoj rezidenciji na obali, zaposlenici su brzo pomogli. Emily je isprva sumnjala u ulazak u sobu, oči su joj bile širom otvorene zbog luksuznog interijera. „Ne moraš se brinuti“, rekao je Aleksandar. Ovaj prostor je leden bez tebe. Večeras se vraćamo u kuću.” Te večeri, dok je Eli spavao u sobi punoj igračaka koje je Aleksandar donio, Emily je stajala na balkonu, promatrajući ocean.
Aleksandar ju je slijedio nakon toga, pokrivajući je svojim kaputom. „Ne znam kako objasniti sve ove godine“, rekao je tihim glasom. „Možda ne moraš“, rekla je tihim glasom. „Možda je dovoljno da si sada ovdje.“ Pogledao ju je i među njima se pojavila veza koju ni vrijeme ni bol nisu mogli prevladati – vraća se samopouzdanje. U tom trenutku, Aleksandar je shvatio da ovo nije bio samo susret. Ovo je bio novi početak. Za njega, za njegovu voljenu Emily, kao i za Elija, malog. I da će, prvi put nakon dugo vremena, imati ne samo financijsku dobit, već i obitelj.
