Oni koji pripadaju malo starijim generacijama sasvim sigurno se sjećaju pjesme Volela me jedna žena koja je bila jako veliki hit. Danas govorimo o pjevaču koji je ovu pjesmu izvodio.
Dijelimo s vama fascinantnu priču o životu i karijeri pjevača Radislava Rodića Rokija, umjetnika čija sudbina pokazuje da su veze između uspona i padova često slučajne i isprepletene s moći, taštinom i sudbinom. Njegovo ime povezivalo se s tim razdobljem, a pjesme koje je pjevao i danas se često prepričavaju među obožavateljima narodne glazbe.
Međutim, reflektori i pljesak iza njega odjednom su nestali, a uzleti u njegovoj karijeri pokazali su se brutalnima i nepravednima u svijetu zabave i životu umjetnika. Radislav Rodić Roki postao je poznat tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući popularnoj pjesmi “Volela me jedna žena”, koja je osvojila srca publike i označila početak glazbene ere.
Čak je bila predstavljena i u proslavljenoj predstavi “Audicija”, koja je povećala Rokijevu popularnost među najpriznatijim pjevačima tog doba. Međutim, neposredno prije nego što je javnost očekivala da će održati trenutnu razinu uspjeha, on je napustio javnost. Tek kasnije, u koncertnoj “ispovijedi”, oslobodio je svoju dušu i raspravio o cijelom procesu svog odlaska s glazbene scene. Tijekom rasprave, pjevač je priznao da je na svom debiju naišao na teške prepreke.
- Mnogi su vjerovali da mu je pop glazba omogućila pristup svijetu, međutim, on se zapravo susreo sa zidom nejednakosti i želje. Prema njegovim riječima, dok je Treći kanal još bio u procesu formiranja, neki su ljudi pokušavali sačuvati prostor za druge umjetnike, znajući da će Rokijev uspjeh imati značajan utjecaj na ostale umjetnike. Unatoč želji da izbjegne specifičnosti, priznao je da su ti glazbenici bili dobro poznati u glazbenoj industriji u to vrijeme. Njegove riječi imaju obilježja podsjetnika na svijet umjetnosti koji je često ukorijenjen u rivalstvu i težnji za prostorom u središtu pozornosti.
Portal “Stil Kurir” u svom članku navodi da je ovo specifično razdoblje bilo važno za odluku o Rokijevom kasnijem odsustvu sa scene i da su mnogi njegovi obožavatelji dugo vjerovali da je to bila osobna odluka, a ne blokada cijelog sustava. Nakon nevjerojatne popularnosti, Roki je bio izložen onome što opisuje kao “nevidljivi zatvor”. Unatoč tome što nije učinio ništa kontroverzno, mediji su ga počeli izbjegavati. “Nisam mislio da će me gurnuti tako daleko.”

U to vrijeme, njegova osobnost i pjesme bile su odsutne s televizije u bivšoj Jugoslaviji. Kasnije je saznao da je RTS poslao pismo produkcijama koje bi otkazale njegove emisije zbog navodnih profesionalnih malverzacija. Za slikara koji je upravo postigao uspjeh na vrhuncu svoje umjetničke karijere, ovo je bio značajan gubitak. Ove odluke, koje se na glazbenom portalu “Balkan Muzika” smatraju domaćima, nisu neuobičajene u to vrijeme.
Glazba je imala svoja neformalna pravila, a svatko tko ih je prekršio, bez nepromišljenih namjera, lako je mogao biti gurnut u zaborav. Jedan od najznačajnijih trenutaka njegovog sukoba sa sustavom bio je nastup na festivalu Mesam 1987. godine, tijekom kojeg je otpjevao pjesmu “Ljubo moja”. Skladbu je skladala Marina Tucaković, glazbu Aleksandar Futa Radulović, a aranžman Kornelija Kovač, umjetnici koji su u to vrijeme bili najistaknutiji na lokalnoj glazbenoj sceni.
Kako bi oponašao atmosferu kazališta, Roki je odjenuo kostim posuđen iz predstave “Karađorđe”. Kada su mu organizatori rekli da treba prepraviti kostim, odbio je pitajući: “Zašto glumci u ratnim filmovima ne bi trebali nositi uniforme?” Na taj je način pokazao dosljednost i umjetničku predanost, ali je i najavio kraj svog sudjelovanja na RTS-u. Kako je dokumentirano u časopisu “Kurir Stil”, ovaj je nastup bio značajna prekretnica i za Rokija i za način na koji su institucije tada gledale na izražavanje slobode.

Njegova smjelost dovela je do kontroverzi, ali i do poštovanja kolega. Bio je slikar koji je odbijao prihvatiti kompromise, čak i kada bi oni doveli do njegovog degradiranja. Upravo je to razlog zašto danas mnogi ljudi vjeruju da je Roki i dalje značajan simbol umjetničke predanosti. Vrijeme je prolazilo, a Roki je postao gotovo potpuno nevidljiv javnosti. Međutim, njegova pjesma “Vola me jedna žena” i dalje je održavala svoju popularnost, prenoseći osjećaje jedne generacije. U prezentaciji “Ispovijest” komentirao je bez ljutnje, s osmijehom, kao da sudjeluje u životnoj lekciji.
Njegova naracija postala je narativ jednog razdoblja, ali je poslužila i kao upozorenje sljedećim generacijama umjetnika da uspjeh i istina nisu uvijek povezani. Portal web stranica “Naša scena” navodi da Roki danas živi u izolaciji, ali i dalje njeguje svoju strast prema glazbi. Povremeno će sudjelovati na humanitarnim koncertima, publika na tim događajima s ljubavlju će prepoznati njegove stare pjesme. Iako više ne teži slavi, njegovi tekstovi i dalje dopiru do onih koji vjeruju da istinska umjetnost ne umire, već mijenja oblik i prostor.
Današnja naracija usađuje nam brigu za poslove koji dolaze i prolaze, ali istina i čovječnost ostaju. Narativ Radislava Rodića Rokija nije samo sjećanje na pjevača, već predstavlja i razdoblje u kojem je scenska glazba bila više od puke glazbe: bila je sredstvo za društvo, njegova pravila, nade i brige. U svemu tome, Roki je zadržao svoj status umjetnika – izabrao je istinu, unatoč potencijalnom gubitku tišine.










