Povišen nivo šećera u krvi, poznat i kao hiperglikemija, predstavlja ozbiljan zdravstveni problem koji, ako se ne prepozna na vrijeme i ne liječi odgovarajuće, može prerasti u hronično stanje s dugoročnim posljedicama po cijeli organizam.
Iako mnogi ljudi ne pridaju dovoljnu pažnju ranim znacima ovog stanja, upravo njihovo prepoznavanje i pravovremena intervencija ključni su za sprječavanje komplikacija koje mogu značajno utjecati na kvalitet i trajanje života. U nastavku ćemo pobliže objasniti koje su prve manifestacije hiperglikemije i šta činiti ako primijetite bilo koji od njih.
Hiperglikemija se najčešće javlja kod osoba koje žive s dijabetesom, bilo tipa 1 ili tipa 2, i nastaje kada tijelo ne može učinkovito koristiti inzulin ili ga uopće ne proizvodi u dovoljnoj količini. Važno je napomenuti da se hiperglikemija ne smije miješati s hipoglikemijom, koja predstavlja suprotan problem – previše nizak nivo glukoze u krvi. Iako obje situacije zahtijevaju pažnju, svaka ima svoje specifične simptome i tretman.
- Početni znaci hiperglikemije često uključuju izrazitu žeđ, suva usta i često mokrenje, posebno tokom noći. Ovi simptomi nastaju jer bubrezi pokušavaju eliminisati višak šećera iz organizma, što zahtijeva veću količinu urina i dovodi do dehidracije.
Pored povećane želje za vodom i učestalog mokrenja, osoba može primijetiti i neobjašnjiv gubitak težine, zamagljen vid, iscrpljenost i opću slabost. Liječnici Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu upozoravaju da ovi simptomi ne bi trebali biti zanemareni, jer upućuju na ozbiljno oštećenje sposobnosti organizma da reguliše nivo glukoze.
Takva stanja zahtijevaju hitan pregled kod endokrinologa i eventualnu prilagodbu terapije kako bi se spriječila daljnja oštećenja. Često se uz hiperglikemiju javljaju i urinarne infekcije, s obzirom da visoki nivo šećera u urinu stvara pogodno okruženje za razmnožavanje bakterija i gljivica.
- Žene često pate od gljivičnih infekcija, dok muškarci mogu imati simptome poput peckanja pri mokrenju, mutnog urina ili čak prisustva krvi, što predstavlja alarmantni znak koji zahtijeva odmah liječničku pažnju.
Srećom, današnja medicinska tehnologija omogućava jednostavno i precizno praćenje nivoa šećera u krvi putem kućnih glukometara. Ovi uređaji ne samo da mjere trenutnu vrijednost glukoze, već i omogućavaju praćenje prosječne razine šećera kroz parametar HbA1c, koji pokazuje kontrolu glukoze tijekom posljednja tri mjeseca. Preporučene ciljne vrijednosti su između 4 i 7 mmol/l prije obroka, a manje od 9 mmol/l nakon obroka.
Redovno praćenje ovih vrijednosti i održavanje HbA1c ispod 48 mmol/mol značajno smanjuje rizik od komplikacija poput oštećenja krvnih žila, problema sa vidom ili bubrežne insuficijencije. Međutim, dijabetes nije samo fizički, već i psihološki izazov.
Stalni nadzor, promjene u prehrani i životnim navikama zahtijevaju veliku disciplinu i podršku iz okruženja. U Bosni i Hercegovini sve više pacijenata koristi digitalne alate i učestvuje u edukativnim programima koji im pomažu da bolje razumiju svoju bolest i prepoznaju ranje znakove pogoršanja.
Ako primijetite simptome poput pojačane žeđi, zamagljenog vida ili učestalog mokrenja, odmah provjerite nivo šećera. Ukoliko je povišen, povećajte unos vode, uključite laganu fizičku aktivnost i konsultujte se s liječnikom. U slučajevima kada se pojave mučnina, vrtoglavica ili dezorijentacija, hitno je potražiti medicinsku pomoć kako bi se izbjegla opasna stanja poput dijabetičke ketoacidoze. Na kraju krajeva, ključ uspjeha leži u svjesnosti, redovnom praćenju i odgovornom odnosu prema vlastitom zdravlju.
