Dugovječnost je tema koja privlači pažnju mnogih, jer svi želimo znati kako povećati svoje šanse za dug i zdrav život. Iako genetika igra važnu ulogu, naša navike i način života također imaju veliki utjecaj na to koliko dugo ćemo živjeti.
- Dr. Svetlana, poznata genetičarka i stručnjakinja za starenje, nedavno je iznijela zanimljive zaključke u emisiji o tome kako geni i naše navike zajedno utječu na trajanje života.
Suprotno uobičajenom mišljenju da su geni jedini odgovorni za našu dugovječnost, dr. Svetlana objašnjava da je stvar složenija. Očekivano trajanje života ovisi o kombinaciji naslijeđenih gena i životnih navika koje razvijamo tijekom godina. Posebno naglašava dva ključna čimbenika koji zajedno mogu produžiti život i do deset godina, a ti čimbenici nisu povezani ni s prehranom ni sa snom.
Prema njezinim istraživanjima, većina gena koji doprinose dugovječnosti potječu od majke. Ona objašnjava da mitohondriji, male „stanične elektrane“ koje osiguravaju energiju našem tijelu, nose genetski kod koji potpuno dolazi od majke. Ovi geni imaju ključnu ulogu u tome kako tijelo koristi energiju, reagira na stres i koliko dugo ostaje otporno na proces starenja.
- „Mitohondrijska DNK“ kontrolira vitalnost naših stanica i njihovu sposobnost samoobnavljanja. Zato djeca majki koje su bile starije često imaju veće šanse da će sami dugo živjeti.
S druge strane, očevi geni imaju drugačiji utjecaj. Oni više utječu na našu reakciju na vanjske podražaje, poput stresa, tjelesne aktivnosti i hormonskog rada. Od oca često naslijeđujemo predispozicije za kardiovaskularne bolesti, metabolizam masti i našu sposobnost da se nosimo sa stresom. To znači da očevo nasljeđe utječe na naše fizičko zdravlje, dok majčini geni igraju ključnu ulogu u procesu starenja.
Međutim, dr. Svetlana naglašava da genetika nije sve – način na koji živimo također ima veliki utjecaj. Ona ističe dvije ključne navike koje mogu značajno povećati naše šanse za dug život: redovito kretanje i emocionalnu stabilnost. Što se tiče kretanja, dr. Svetlana sugerira da umjerena i konstantna aktivnost, poput hodanja, lagane vrtlarke ili plesa, ima veći učinak na zdravlje nego povremeni intenzivni trening.
Takve aktivnosti poboljšavaju cirkulaciju krvi, jačaju organe i stimuliraju mozak da proizvodi hormone sreće koji smanjuju stres i usporavaju starenje. Emocionalna ravnoteža, pak, igra još važniju ulogu. Kronični stres, ljutnja i tuga mogu ubrzati proces starenja jer tijelo oslobađa kortizol i adrenalin, što može oštetiti stanice i ubrzati degeneraciju.
- Ljudi koji nauče kontrolirati svoje emocije, oprostiti drugima i održavati unutrašnji mir imaju veće šanse za duži i kvalitetniji život. Dr. Svetlana također ističe važnost obiteljskih veza i društvenog kontakta.
Njena istraživanja pokazuju da ljudi koji imaju jaku podršku obitelji i osjećaj pripadnosti zajednici žive dulje od onih koji su izolirani i stalno u stresu. „Osoba ne mora biti sretna svaki trenutak svog života, ali važno je izbjegavati dugotrajne negativne emocije“, kaže dr. Svetlana. Smirenost i emocionalna stabilnost ključni su za usporavanje procesa starenja. Na kraju, ona podsjeća da iako ne možemo birati svoje gene, možemo birati kako živimo.
Čak i ako naslijedimo gene koji nisu idealni, redovito kretanje, zdrave odnose i unutrašnji mir mogu nadoknaditi mnoge genetske nedostatke. Tajna dugovječnosti nije u skupim tretmanima ili tabletama, već u svakodnevnim navikama.
- Poruka dr. Svetlane je jasna: dug život nije dar, već rezultat svjesnih izbora. Genetska otpornost možemo naslijediti od majke, ali volju za smirenim, uravnoteženim i zadovoljnim životom moramo stvoriti sami.
