Mnogi obožavaoci i fanovi pokojnog Halida Bešlića znaju napamet sve njegove pjesme ali malo ko zna kako su one nastale. Danas govorimo o jednoj koja je povezana sa narodnooslobodilačkom borbom.
Razgovaramo o tragičnoj ljubavnoj priči između Envera Siljka i Fride Laufer, dvije predane osobe koje su posvetile svoju ljubav jedno drugome tijekom brutalnog Drugog svjetskog rata i ubijene su u mladosti. Priča o njihovoj ljubavi, sukobu i hrabrosti danas se smatra oblikom nade i odanosti, a njihova se priča i dalje prenosi s roditelja na dijete. Enver Siljko rođen je u Bosanskoj Gradiški 1919. godine, bio je aktivist i član Komunističke partije Jugoslavije.
- Unatoč siromašnoj pozadini, od malih nogu pokazivao je hrabrost i upornost kako bi postigao bolju budućnost. Kao mladi buntovnik, Enver je sudjelovao u organizaciji omladinskih i radničkih pokreta, a strastveno je volio nogomet, igrajući u klubu “Tuzla” posvećenom bavljenju ovim sportom. Njegov život bio je posvećen suprotstavljanju okupatorima i traženju pravde, što je rezultiralo njegovom nesretnom smrću.
Frida Laufer bila je mlada žena iz Tuzle koja je bila članica Komunističke partije Jugoslavije i njezina odana ljubavnica. Njihova ljubav temeljila se na istim načelima i težnji za slobodom, unatoč teškim okolnostima, oboje su ostali odani svojim načelima i ljubavi. Enver i Frida surađivali su kako bi olakšali prebacivanje rudara iz Husina u gerilce, njihova ljubav nikada nije prestala unatoč najvećim teškoćama. U srpnju 1941. njih dvoje su uhvaćeni zbog svojih političkih pothvata.
Enver je zarobljen i zatvoren, ali je ostao optimističan u pogledu svoje budućnosti. Prije strijeljanja, Enver je u zatvoru u Tuzli skladao pjesmu “Jesi li žao što se rastajemo”. Ova pjesma predstavljala je njegovu duboku ljubav prema Fridi i uspio ju je prenijeti njoj, simbolizirajući svoju predanost njoj. Ove riječi postale su reprezentativni simbol njihovog dugog ljubavnog odnosa i pamte se i danas, u pjesmi koju je Halid Bešlić pjevao s emocijama, što je izazvalo suze i snažnu reakciju onih koji su je čuli. Enver je fotografiran 5. rujna 1941. nakon što je odbio poslušati sudske naloge.
Njegova posljednja kazna nakon smrti bila je “Strijeljajte izdajnike!” Možete ubiti Envera Siljka, ali Komunistička partija to nikada neće učiniti! Ta hrabrost i odlučnost u prisutnosti smrti postala je inspiracija mnogima u Tuzli i okolici, a Enver je postao simbol sukoba i otpora. Frida je nesretna nakon Enverove smrti. Zatvorena je u koncentracijske logore. Svoju kampanju započela je kroz različite organizacije u Jugoslaviji i na kraju je pronašla put do najkontroverznijeg, logora Jasenovac.
Tamo je 1942. rodila Enverovo dijete. Unatoč gubitku romantičnog partnera, Frida je zadržala prisebnost i hrabrost, pokušavajući živjeti. Na kraju je, kao i mnogi drugi, ubijena, ali prije nego što je preminula, napisala je sestri nekoliko pisama pitajući je je li išta saznala o Enveru, jer nije bila sigurna je li on doista ubijen. Ova tragična priča o Enveru i Fridi zabilježila je neizbrisivu legendu u povijesti. Most Envera Šiljka i most Fride Laufer u Tuzli, koji su otvoreni 2. listopada 2010., smatraju se simbolom njihove ljubavi, hrabrosti i borbe, iako je popularan naziv “Most ljubavi”.
Ovaj most povezuje prošlost i sadašnjost, podsjećajući nas na moć ljubavi, čak i u najtežim trenucima povijesti. Enver i Frida bili su premladi u vrijeme svoje smrti, ali su i dalje zadržali ulogu simbola hrabrosti, ljubavi i težnje za slobodom. Njihova priča je lekcija o važnosti tihog prosvjeda i ljubavi u svijetu prepunom nasilja i nesigurnosti, njihova pjesma i njihovo sjećanje i dalje su aktualni.
