Na vjenčanju svoje kćerke kada je trebao da održi govor otac je izrekao neke stvari koje su šokiale sve prisutne. Međutim on je za nju želio samo najbolje iako su mnogi mislili da iz njega govori ljubomora.
Raspravljamo o očevom odvažnom izboru da izazove neistinitost bajke kako bi sačuvao život svoje kćeri. Sljedeća pripovijest opisuje poteškoće stajanja pred svima, ali i vrijednost istine kada se izgovori u odgovarajuće vrijeme. Proslava koja je trebala biti zabavan dan pretvorila se u trenutak u kojem su ogledala postala crvena, a iza sjaja kristala, bijelih ruža i glazbe, otkrila se još jedna istina. Ana se pojavila kao princeza u čipkastoj haljini, a svi su prepoznali da je riječ o priči kakva se javlja samo u pričama sa sretnim završetkom.
- Osim oca, Petrovu strast dijelili su i drugi. Sjeo je za prvi stol, sjedio je mirno i obzirno, s rukama u džepovima. Nije imao problema s ceremonijom vjenčanja ili mladoženjom, ali je bio svjestan nečega što nitko drugi nije prepoznao. Kad se ukazala ova prilika, otac je mogao govoriti. Svi u publici sa smiješkom su podigli čaše. Umjesto izjave kojom se slavi savezništvo, čula se izjava koja je zaledila atmosferu: “Neću slaviti ovaj savez”. Tišina dvorane je prekinuta, glazba je ugašena, a mladenka je problijedila.
Peter je donio odluku progovoriti impulzivno zbog dubokog straha da će njegova kći reproducirati mane njegove majke i dovesti do braka koji je prvenstveno bio nasilan i sramotan. Petar je opisao kako će jednom biti zaslijepljen od ljubavi, rekao je i da je umjesto doma napravio kavez. Ono što ga je u tom trenutku ponukalo da progovori jest izjava koju je čuo od kuma. Kad je očekivao da ga nitko neće poslušati, obratio se konobaru i zamolio ga da uputi svoju suprugu na put kroz posljednja vrata. Bile su to namjeravane riječi koje je skrivao osmijeh.
Otac je shvatio da je istina i mučna i bitna. Mlada je ispitivala mladoženju o tom događaju, a mladoženja ju je pokušao zaštititi od toga. Međutim, Petar je imao dokumentaciju koja je potkrijepila njegove tvrdnje, račune bivše partnerice, koje je mladenka pokušala zataškati. Sve je razumio, ali je čekao prikladnu priliku da ispriča tajne svoje kćeri. Dvorana je bila šokirana, gosti su govorili šapatom, a zapravo se kroz sve odvijalo kao na hladnom valu. Ana je bacila buket i shvatila da joj se svijet ruši, ali da joj otac zapravo čuva život. U tom je trenutku skinula veo i rekla tihim glasom: “Onda bismo trebali otići, tata.” To je pokazalo njezino priznanje da odanost nije potpuna predanost, već prije sigurnost i čast. Publika je isprva šutjela, ali onda su se pojavile prve naznake podrške.
Peter nije želio uništiti snove, umjesto toga, želio ih je zaštititi od laži koje se govore. Otac i kći grupno su napustili dvoranu, dok je glazbeni instrument uporno pjevao umirujuću melodiju koja je paralelno pratila kraj priče i početak nove. Kasnije joj se Annin otac ispričao zbog suza u očima, rekao je da je mislila da ju je on osramotio, ali je odgovorio: “Neki pojedinci moraju učiniti da se osjećaš trajno kako bi te zaštitili od drugih koji će te srediti.” To je odgovornost roditeljske ljubavi. Kako mjeseci prolaze, Ana se seli k ocu, prekida školu i pokreće mali posao sa strane. Sad je bilo jednostavnije, ali još joj je nedostajalo straha.
Upućuje da se vrijednost žene ne temelji na stupnju do kojeg je spremna trpjeti, već na stupnju do kojeg je spremna braniti se. Očeva hrabrost postala joj je poticaj za novi život. Domaći mediji, poput Avaza, dokumentirali su nužnost prepoznavanja prvih simptoma obiteljskog nasilja i sklonost obitelji da unaprijed reagira. Jednog jutra, dok je nosila ocu šalicu kave, Anna mu je rekla da kad se sljedećeg dana ponovno uda, neće morati progovoriti ni riječ jer će njezina prisutnost biti dovoljna da pokaže da je odana. Tada se Peter pretvarao da se smije i rekao: Bio sam ponosan na svoj odgovor, čak i na dan kad sam rekao “ne”. Ova poruka je slična uobičajenim riječima stručnjaka Centra za siguran život BiH, kaže se da se izgovaranjem “ne” čovjek može sačuvati život i podariti mu slobodu.
Narativ Petra i Ane nije ograničen na narativ vjenčanja. Poruka je to da ljubav nije uvijek onakva kakvom se čini na početku. Povremeno sreću i vjeru prate sjenke koje mogu nepovoljno utjecati na Zato je važno slušati, obratiti pozornost i imati odvažnosti priznati istinu, čak i ako to zahtijeva žrtvu cijelog svijeta. U javnom prostoru Radio Slobodna Europa primjećuje da je sve veća uloga roditelja u podršci mladima tijekom vjenčanja. To je zato što ljubav i iskustvo imaju veću sposobnost prepoznavanja onoga što zaslijepljeni emocijama ne mogu prepoznati.
U konačnici, ovaj narativ pokazuje da je najveća sposobnost roditelja u njihovoj sposobnosti da privremeno prevladaju strah od toga da postanu protivnici svoje djece, to će im biti jedini spas do kraja života. Petrovo “ne”: odgovor, a ne konačni odgovor. Upravo zato ova pripovijest nije samo obiteljska legenda, već i zapažen primjer ljubavi koju karakteriziraju strast i želja da se govori istina.
