Danas se podsjećamo na nestalog muškarca iz Niša o kojem ni dalje nema nikakvih tragova. Ljudi svaki dan nestaju a za mnoge se nikada ne sazna kakva ih je sudbina snašla.
Nestanak koji uznemiruje regiju. Misterij gubitka Milana Đorđevića, 41-godišnjeg farmaceuta iz Niša, i dalje izaziva veliku zabrinutost i neizvjesnost. Prošlo je devet mjeseci od njegova posljednjeg pojavljivanja, a njegova obitelj još uvijek pokušava pronaći odgovore. Njegova majka Marica Đorđević iz dana u dan gubi vjeru, ali još ne vjeruje da joj je sin nestao. Slučaj je zanimljiv ne samo zbog dužine izbivanja, već i zbog misterioznih okolnosti koje su se potom dogodile.
- Predloženo je nekoliko hipoteza: Dobrovoljni izlazak Kriminalno ponašanje mentalni kolaps Međutim, nijedna od ovih hipoteza nije dokazana, što samo otežava istragu. Zadnji zabilježeni izostanci Na dan 10. lipnja 2023. Milan je posljednji put viđen. Tog jutra sve je izgledalo tipično: Jurio je za kćerkom u vrtić. Pozdravio je majku i otišao na noćenje. Ostavio je pahuljaste deke da se očiste. Namjeravao je slati komercijalne e-mailove. Majci je savjetovao da prije zaposlenja popije kavu. Međutim, susjed je uočio dva velika razgovora o telefonu ispred svog vozila. Policija je tvrdila da su ti pozivi povezani s njegovim menadžerom iz Beograda, ali to nije službeno dokumentirano.
Čudna metoda dolaska do Bojanove vode. Najveći šok za obitelj bio je kada su saznali da Milan putuje u Bojanine Vode, planinski kraj poznat po ljepoti, ali i pristupačnosti. Obitelj nije znala za zakazani izlet na to mjesto. Da bi postigao svoj cilj, morao je zaobići tri zajednice. Kamere su ga zabilježile u prvom i drugom selu. Posljednji trag vodi do fotografije Gornja Studena, gdje je posljednji put dokumentirano kako vozi vozilo. Njegova obitelj još uvijek nije upoznata s razlogom njegova odlaska. istovremeno: Veći sin otputovao je kući, a mlađi brat je odveden na proslavu rođendana.
Kad se vratio, raspitivao se gdje je Milan. Pomoću pametnog sata obitelj je saznala da je krajnji signal 19 kilometara od Niša. Unatoč velikoj sreći, Milan se nije pojavio ni u jednom tragu. Istraga koja nema rezultata Unatoč tome što su policija i druge istražne agencije poduzele sve što mogu, nalazi istrage nisu bili od pomoći u davanju odgovora. U istrazi su evidentna tri kritična pitanja. Odgoda u pokretanju istrage – izgubljeno je dragocjeno vrijeme prije nego što su se mogli poduzeti ozbiljni napori. Nedostatak materijalnih tragova – Nisu pronađeni konkretni dokazi koji bi doveli do rješenja.
Nenamjerno putovanje na Bojanov ocean – Obitelj nije znala kojim putem namjerava. Unatoč brojnim hipotezama i nagađanjima, niti jedna nije dokazana. Zaključak Gubitak Milana Đorđevića i danas je jedna od najvećih misterija novije srpske povijesti. Njegova obitelj, posebice majka Marica, svakodnevno prolazi kroz spektar nade i očaja. Isprva su svi očekivali njegovu skoru pojavu, ali sada, devet mjeseci nakon događaja, čini se kao da je čovjeka zemlja progutala. Obitelj ne odustaje od potrage, već želi nastaviti istraživati i ne želi priznati nepoznato. Svaka odsutnost više je od odsutnosti osobe, ona je i bolan nedostatak. Svaki novi podatak, bez obzira na veličinu, budi nadu i povećava mogućnost rješavanja misterija. Glasovi obitelji i prijatelja moraju ostati vidljivi, jer istina je jedino sredstvo pravde i ozdravljenja.
Bonus tekst:
Afričke kulinarske tradicije su opsežne i zamršene, formirale su ih tijekom nekoliko stoljeća različite kulture, lokacije i klime. Srž afričke kuhinje je velika raznolikost autohtonih namirnica, koje prvenstveno potječu iz različitih klima i tradicija svake regije. U zapadnoj Africi klima je raznolika, u rasponu od tropske do sušne, primarna prehrana sastoji se od žitarica poput prosa, sirka i kukuruza. Ove se žitarice obično koriste za pripremu osnovnih jela kao što su “banku” i “fufu”. Fufu je uobičajena hrana, radi se od pasiranog i kuhanog korjenastog povrća kao što je slatki krompir ili manioka, dok je banku uobičajeni prilog, radi se od kukuruza ili prosa.
Ova dva obroka puna su hranjivih tvari i osiguravaju potrebnu hranu za dnevne obveze. U zapadnoj Africi mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, kao i žitarice, imaju značajan utjecaj na prehranu. Njihov visok sadržaj proteina i vlakana čini ih iznimnim dodatkom redovnim obrocima. Obično se nalaze u juhama ili varivima i dio su jela kao što je “egusi”, juha koja sadrži sjemenke dinje i često se spaja s mesom ili ribom. Istočni dio Afrike, koji ima vlažniju klimu koja je idealna za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, posjeduje bogat izbor svježih namirnica u svojoj kulinarskoj tradiciji. Na primjer, u Keniji se tradicionalna hrana “ugali”, koja se pravi od kukuruza, slaže s raznim povrćem i mesom.
