Svaki narod ima razne običaje i narodna vjerovanja koji svoje korijene vuku iz davnina a uglavnom se tiču nekih velikih porodičnih dešavanja poput vjenčanja ili gubitka člana porodice.
Kada razmišljamo o gubitku voljenih osoba, sam pojam je bolan, to je trenutak koji je ispunjen tugom i bolom. Naime, mnogi ljudi žele znati što učiniti s stvarima pokojnika. U našem članku pročitat ćete što je prikladno u vezi s imovinom pokojnika. Gubitak voljene osobe jedno je od najtežih iskustava u životu, koje karakteriziraju bol i gubitak, a to dovodi do brojnih pitanja o tome kako dalje. Jedno od najkontroverznijih pitanja je kako se riješiti osobnih stvari pokojnika. Odjeća, obuća i drugi predmeti koje je osoba posjedovala imali su značajnu emotivnu i simboličku vrijednost, zbog čega je bilo teško odrediti njihovu sudbinu.
- Mnogi ljudi misle isto o ovoj odluci: gotovo je jednako bolna kao gubitak voljene osobe. Tradicionalna vjerovanja i predaje o osobnim svojstvima pokojnika imaju bogatu povijest u nekoliko kultura, a posebno su vidljive u srpskoj tradiciji. U mnogim balkanskim kulturama smatralo se da osobni predmeti pokojnika imaju dio njihovog duha i energije. Smatralo se da odjeća i drugi predmeti nisu samo fizički entiteti, već i ostaci pokojnikove alma mater. Zbog toga su često oštećivani ili uništavani kako bi se prekinula veza između ovog svijeta i svijeta pokojnika, čime bi se zajamčio njegov mir.
Narodno vjerovanje kaže da je duša pokojnika još uvijek prisutna na Zemlji 40 dana nakon smrti. Tijekom tog vremena, obitelji bi često izbjegavale interakciju s pokojnikovim stvarima i odjećom, kako ne bi poremetile njegov duh. Ovim se običajem iskazivalo poštovanje prema pokojniku, kao vjerovanje da će svako rano djelovanje negativno utjecati na harmoniju duha. Međutim, kako je sat prolazio, pristupi su evoluirali. Današnji pristupi koji su suvremeni uključuju darivanje pokojnikove odjeće i drugih stvari onima kojima je to najpotrebnije. Ovo se ponašanje smatra produžetkom pokojnikovih dobronamjernih postupaka, kao sredstvom izražavanja suosjećanja i dobrote prema drugima.
Često se osobna imovina pokojnika smatra sredstvom očuvanja uspomene na njega djelovanjem dobre vjere, što pomaže onima koji su u potrebi. Stav crkve o ovoj temi nije apsolutan, ali svećenici često smatraju da bi bilo dobro da se imovina pokojnika podijeli onima kojima je pomoć potrebna. Ovo ponašanje je u skladu s kršćanskom doktrinom o ljubavi i empatiji prema drugima. Osim toga, crkva promiče važnost molitve za pokojnikovu alma mater i vođenja pogrebnih ceremonija, te se smatraju najučinkovitijim načinima iskazivanja poštovanja prema preminulima, a ne prema njihovom bogatstvu.
Emocionalna komponenta suočavanja sa stvarima voljene osobe može biti duboka kao i terapeutska. Za neke, posjedovanje odjeće i drugih predmeta kao počast pokojniku može potaknuti osjećaj druženja i dobrobiti. Za neke, dijeljenje tih stvari s drugima može biti način suočavanja s gubitkom i pronalaska harmonije. Mnogo puta, odluka obitelji u vezi s imovinom pokojnika temelji se na pronalaženju unutarnjeg sklada i uvjerenju da je pokojnikov život nastavio postojati kroz sjećanja i dobra djela. Običaji vezani uz postupanje s osobnim stvarima pokojnika vrlo su tradicionalni.
Neki se drže pravila da se četrdeset dana ne smije ništa dirati, dok se drugi odluče donirati ih kao oblik dobrotvorne akcije. Osim toga, postoje pojedinci koji ih žele sačuvati kao dragu uspomenu na umrlu osobu. Svaka obitelj ima izbor puteva koji vode do sklada, poštovanja voljene osobe i osjećaja unutarnje smirenosti. U konačnici, najvažnije je da se odluka donosi s ljubavlju i poštovanjem prema pokojniku.
Bilo da odlučite zadržati stvari, pokloniti ih ili se njima riješiti, važno je djelovati prema svojim osobnim osjećajima i potrebama. Svaka obitelj ima svoj način suočavanja s gubitkom i to je sasvim tipično. Nema točnog ili krivog odgovora – najvažnija je namjera odabrati odluku koja će donijeti sklad i voljenoj osobi i ostavljenima.
