Tužna je istina da kada ostare ljuddi postaju sve veći teret svojoj porodici i mnogi budu smješteni u staračke domove. Ova žena iz priče je mislila da je čeka upravo takva sudbina.
Margaret Wilson, koja je cijeli život posvetila tom području, godinama je izbjegavala opasnosti i uvijek je osjećala duboki strah koji bi je doveo do toga da mora živjeti u staračkom domu, bez poznatih osoba. Taj je teret bio stalan, a čak i kad ga je pokušala sakriti osmijehom, i dalje je ostao. Tog dana, dok je sjedila u automobilu s malim koferom u krilu, vjerovala je da su se njezine najveće brige upravo dogodile. Na mjestu suvozača tiho je promatrala ulice o kojima je najviše znala, a svaka od njih dio je njezine prošlosti. Pored nje je bila Lisa, usvojena kći koja je odgajana na svom krovu i postala žena puna ljubavi, spremna uvijek braniti svoju majku.
Međutim, Margaret je prepoznala da je u Lizinu glasu bilo izvjesne poslušnosti dok je pitala je li kod kuće. Unatoč Margaretinom pokušaju da se nasmiješi, osjećala je stezanje u svojoj unutrašnjosti, vjerovala je da je vodi u ustanovu za njegu. U ruksaku se nalazio mali kofer. Unutar njega je zatvorila samo nekoliko svojih najdražih predmeta – slike, knjige, male dragocjenosti koje je nakupila tijekom života. Već je odbacila sve druge stvari, vjerovala je da je to razlaz s onim što je smatrala svojim domom. Dok su prelazili knjižnicu i park, osjetila je tešku srce. Te sretne slike sada su izgledale neostvarive. Razgovor majke i kćeri podsjetio ih je na prošlost, na djetinjstvo ispunjeno radošću i igrom.
U tom je trenutku Margaret prepoznala da su prešle cestu koja vodi do njezine kuće, vjerovala je da će stići do nje. Dezorijentirana, upitala je zašto se nisu izmjenjivali, a Lisa je jednostavno odgovorila s osmijehom koji je bio tajanstven: “Danas putujemo na drugu lokaciju.” Kad su stigli, Margaret je imala dosta poteškoća s disanjem. Ispred nje je bila kuća okružena cvijećem, kapci su bili bijeli, a vanjska temperatura je već bila ugodna. David, koji je bio u vezi s Lisom, dočekao ju je na ulazu s izjavom dobrodošlice. Margaret je ušla u kuću i primijetila nešto zbog čega to nije mogla izbjeći – bile su tu njezine stvari, fotografije i stara stolica na kojoj je radije sjedila.
Činilo se da je sve produžetak njezina prethodnog postojanja, a ne početak novog putovanja. Lisa joj je pokazala komoru, koja je bila ukrašena s posebnom pažnjom prema njoj. Sve je bilo prisutno – privatnost, sigurnost, ali i blizina obitelji. “Nikada vas nismo namjeravali smjestiti u ustanovu za njegu”, rekla je, stišćući ruku. Kupili smo ovu nekretninu i pretvorili je u vašu rezidenciju, jer tamo biste trebali biti. Nakon toga su s puno entuzijazma i ljubavi došli unuci Ema i Jakov.
Njihove su riječi, prepune dječje iskrenosti, nadvladale preostalu barijeru tuge koja je okruživala Margaretino srce. U svom je društvu doživjela ono što je dugo tražila – dom. Dok su večerali, prepoznala je da je pravi dom uvijek tamo gdje ima ljubavi. Dom se ne sastoji od čvrstih zidova, već od ljudskih bića. Upravo te priče pokazuju značajnu ulogu obiteljskih veza, a domaći psiholozi ističu njihov značaj. U tekstu za “Politiku” stručnjaci govore da se starije osobe osjećaju sigurno kada su dio zajednice i da će ih obitelj prihvaćati kako stare. Smatraju da usamljenost u starijoj dobi često dovodi do osjećaja manjka vrijednosti, dok im blizina članova obitelji često povećava samopouzdanje i produljuje kvalitetu života.
- Te se večeri Margaret sjetila riječi koje je davno prije izgovorila Lizzie, da obitelj nije samo udobnost, već i zajedništvo. Sada su joj te riječi dane na najatraktivniji mogući način. Njezina ju je kći podsjetila na važnost obiteljskog izbora, a Margaret je bila ta koja je Lisu napravila izbor prije mnogo godina. Danas je Lisina odgovornost bila izabrati nekoga. Teror koji je desetljećima progonio Margaret raspršio se pred odanim prihvaćanjem i brigom onih koji su je raširenih ruku željeli primiti. Prije nego što je spavala u svojoj novoj sobi, kćeri je rekla da se brine da će postati beznačajna, ali sada je shvatila da ipak ima svrhu. Lisa joj je jednostavno odgovorila: Bila si nam dar.
