Priča o Klodijani i Dušku Marašu podsjeća na filmski scenario u kojem glavnu ulogu igra ljubav jača od svih prepreka. Njihova zajednička sudbina počela je prije više od jedne decenije, a do danas su pokazali da su vjera, strpljenje i međusobna podrška temelj sretnog života.
Njihovo upoznavanje dogodilo se gotovo slučajno, a opet sudbinski. Zahvaljujući kumovima, Klodijana, djevojka porijeklom iz Albanije, upoznala je Duška 6. marta 2013. godine. Samo mjesec i po dana kasnije, 28. aprila, odlučili su da stanu pred oltar i svoju vezu pretvore u brak. Na prvi pogled, činilo se da ih dijeli mnogo toga – razlike u jeziku, vjeri, kulturi i godinama. Ali upravo je ljubav pokazala da prepreke postoje samo onda kada ljudi dozvole da one upravljaju njihovim životom.
- Klodijana otvoreno priznaje da je u početku osjećala strah. Dolazak u novu sredinu, nerazumijevanje jezika i udaljenost od rodnog kraja nisu bili laki. Ali, kako ona često kaže, „Bog je umešao prste“ i sve se posložilo onako kako treba. Danas, nakon jedanaest godina zajedničkog života, ističe da su ona i Duško uvijek jedno uz drugo – i u radosti i u teškoćama – a upravo u toj povezanosti leži tajna njihove sreće.
Njihov dom nalazi se u selu Goševo na Goliji, mjestu poznatom po surovim zimama i teškim uslovima života. Ipak, uspjeli su da izgrade toplo porodično gnijezdo puno ljubavi. Njihovih pet kćerki postale su centar njihovog svijeta. Najstarija ima deset godina, dok je najmlađa još uvijek beba od godinu i po dana. Uprkos činjenici da djeca svakodnevno prelaze više od 13 kilometara da bi stigla do škole, njihovi osmijesi i vedar duh govore više od hiljadu riječi – to je dokaz snage i radosti porodice Maraš.
Klodijana se posebno sjeća trenutka kada je prvi put kročila u Duškov dom. Doček njegove porodice ostao joj je urezan u srcu – njegove sestre dočekale su je sa suzama radosnicama i prihvatile kao rođenu. Kada je postala majka, iako mlada i neiskusna, imala je ogromnu podršku porodice, što joj je davalo sigurnost i snagu da izdrži sve izazove.
Iako su znali da im finansijska situacija neće biti sjajna, to ih nije pokolebalo. Njihova filozofija bila je jednostavna: „Ako nema ljubavi i sloge, sve drugo gubi smisao.“ Prvih godina živjeli su u staroj, trošnoj kući Duškovih roditelja. Kuća nije imala ni kupatilo ni vodu, ali to nije bilo prepreka da sanjaju o boljoj budućnosti. Nažalost, Klodijana nikada nije upoznala svoje svekra i svekrvu, ali je osjećala da bi bili ponosni na ono što ona i Duško grade.
- Njihov san o sopstvenoj kući bio je veliki izazov. Ipak, dobrota ljudi pokazala je svoje pravo lice. Humanitarna organizacija Srbi za Srbe i pjevačica Dragana Mirković sa prijateljima pomogli su im da završe svoj dom. Porodica je već uspjela da sazida dio kuće, ali nisu imali sredstava da je dovrše. Kada se uključila pomoć humanitaraca i poznate pjevačice, za samo sedam mjeseci njihov dom bio je gotov. Klodijana se sa posebnom zahvalnošću prisjeća tog trenutka, svjesna da bez te podrške njihov san ne bi postao stvarnost.
Za porodicu Maraš, nova kuća nije samo zidovi i krov nad glavom. Ona je simbol borbe, istrajnosti i zajedništva. Danas u njoj odgajaju svojih pet djevojčica, pružajući im bezbrižno djetinjstvo puno ljubavi, sigurnosti i osmeha. Klodijana često kaže da ništa ne može da se poredi sa srećom koju osjeća kada vidi da su njena djeca zdrava i zadovoljna.
Njihova priča je dokaz da prava ljubav pobjeđuje sve – siromaštvo, kulturne razlike, jezičke barijere i surove uslove života u planinskom selu. Snaga njihovog odnosa leži u jedinstvu i međusobnoj podršci. Iako put nije bio lak, upravo su teškoće učinile njihovu vezu čvršćom.
Danas, poslije više od decenije zajedničkog života, Klodijana i Duško i dalje stoje jedno uz drugo, ruku pod ruku. Njihova priča podsjeća da bogatstvo nije u materijalnim stvarima, već u ljubavi, povjerenju i porodici. Njihov primjer svjedoči da prava ljubav ne poznaje granice i da se uz upornost i vjeru sve prepreke mogu savladati.
