U današnjem članku donosimo priču koja, iako zvuči neobično, otvara važna pitanja o granici između fizičkog zdravlja i psihičkih stanja. Riječ je o pacijentu čiji je slučaj pokazao koliko dugo jedan problem može ostati skriven i kakve posljedice može imati kada se konačno otkrije.
Sve je započelo kada je muškarac, nakon mjeseci bolova u trbuhu i ponavljanih epizoda povišene temperature, potražio medicinsku pomoć. Očekivao je rutinski pregled, ali ono što su liječnici otkrili daleko je nadilazilo uobičajene dijagnoze. Rendgenske snimke i dodatne pretrage pokazale su da mu se u želucu nalazi veliki broj nejestivih predmeta – medaljoni, lančići, matice, vijci, slušalice, sigurnosne igle, magneti, gumbi i patentni zatvarači. Ukupno, desetine komada koje nijedna probava ne može podnijeti.
- Tek tada je postalo jasno da se ne radi o klasičnom trbušnom problemu, već o stanju poznatom kao pika – poremećaju u kojem osoba kompulzivno guta nejestive predmete. Pika se može javiti u različitim životnim fazama, a iako se najčešće povezuje s djecom i trudnicama, može pogoditi i odrasle osobe, naročito one koje se suočavaju s psihijatrijskim poteškoćama, traumama ili dugotrajnim stresom.
U ovom konkretnom slučaju, situacija je bila izuzetno opasna. Pacijent je progutao i oštre predmete koji su izazvali ozbiljna oštećenja na stijenkama želuca i crijeva. Takva kombinacija nosi rizik perforacije, unutrašnjeg krvarenja, infekcija, pa čak i sepse. Zato su liječnici morali brzo reagirati. Odlučili su se za hitnu operaciju koja je trajala nekoliko sati. Predmeti su uklanjani jedan po jedan, pažljivo i strpljivo, kako bi se izbjegla dodatna oštećenja. Operacija je tehnički bila uspješna, ali stanje pacijenta je ostalo teško, pa je smješten na intenzivnu njegu i priključen na respirator.
Ovakvi slučajevi, koliko god rijetki, podsjećaju nas da je ljudsko tijelo izdržljivo, ali daleko od neuništivog. Gutanje stranih predmeta nije rezervirano samo za djecu koja iz radoznalosti progutaju igračku ili bateriju; odrasle osobe također mogu razviti obrasce ponašanja koji ih dovode u jednako ozbiljnu opasnost.
Stručnjaci objašnjavaju da se pika češće javlja kod osoba sa poremećajima iz autističnog spektra, intelektualnim teškoćama ili shizofrenijom, ali i kod onih koji pate od teške anksioznosti, depresije ili neprevladanih trauma. Ponekad počinje kao bezazlena navika, ali s vremenom preraste u opsesivno ponašanje. Zajednički nazivnik svih oblika pike jeste činjenica da želudac i crijeva nisu stvoreni za metal, plastiku ili tkaninu. Takvi predmeti mogu se nakupiti, uzrokovati začepljenje, oštetiti sluznicu i dovesti do životno ugrožavajućih stanja.
U dijagnostici, ključnu ulogu imaju rendgen, CT snimanje i endoskopske pretrage. Liječnici procjenjuju vrstu i količinu progutanih predmeta, te postoji li rizik od puknuća ili jakog krvarenja. U nekim slučajevima, manji predmeti glatkih rubova mogu se prirodno izbaciti iz organizma, ali kod većih, oštrih ili brojnih predmeta potrebna je brza intervencija. Kašnjenje može značiti ozbiljne komplikacije.
- Ipak, operacija ili endoskopija samo su dio rješenja. Bez psihijatrijske procjene i adekvatne terapije, postoji velika šansa da se ponašanje ponovi. Zato se formiraju multidisciplinarni timovi – kirurzi, psihijatri, psiholozi i terapeuti zajedno rade na razumijevanju uzroka. Cilj je identificirati okidače, naučiti pacijenta strategijama suočavanja i, kada je potrebno, uključiti kognitivno-bihevioralnu terapiju ili lijekove.
Za obitelj i najbliže okruženje od presudne je važnosti da prepoznaju rane znakove. Nestanak sitnih predmeta u kući, promjene raspoloženja, povlačenje u sebe ili neobjašnjive probavne tegobe mogu ukazivati na skriveni problem. Pravovremeni razgovor i traženje pomoći mogu spriječiti da dođe do stanja koje zahtijeva hitnu operaciju.
Ovaj slučaj također razotkriva koliko simptomi mogu biti prikriveni. Povremeni bolovi, mučnina ili blaga temperatura lako se zanemare ili pripišu „nečemu što će proći“. No, kada se tegobe ponavljaju tjednima ili mjesecima, jasno je da je potreban detaljan pregled. Liječnici upozoravaju da uporne trbušne smetnje u kombinaciji s temperaturom uvijek zahtijevaju dodatnu obradu.
Za zdravstveni sistem, ovakve priče podsjetnik su na važnost holističkog pristupa. Kirurzi mogu ukloniti predmete i spasiti život, ali bez psihološke i psihijatrijske podrške, uspjeh je privremen. Za pacijenta, to znači suočiti se s osjećajem srama i straha, otvoreno govoriti o onome što ga je navelo da guta nejestive predmete i prihvatiti podršku. Za obitelj, to znači stvoriti sigurno okruženje, ukloniti potencijalno opasne sitnice iz dosega i naučiti kako reagirati bez osuđivanja.
Na kraju, slučaj muškarca s desecima metalnih i plastičnih predmeta u želucu podsjetnik je koliko je granica između fizičkog i psihičkog zdravlja tanka. Tijelo može izdržati mnogo, ali bez brige o unutrašnjem stanju uma i emocija, lako se nađe u opasnosti. Najvažnija lekcija glasi: slušati tijelo, ne zanemarivati simptome i tražiti pomoć na vrijeme – jer pravodobna reakcija često znači razliku između opasne komplikacije i potpunog oporavka.
