Ljubomora je osjećaj koji može biti koban za neku vezu a ne čino dobro nijednom od partnera. Danas vam donosimo priču o Miroslavu koji je posumnjao u vjernost svoje supruge.
Miroslav nikad nije bio sklon ljubomori. Njegovi prijatelji i suradnici prepoznali su ga kao mirnog, racionalnog i pomalo suzdržanog čovjeka koji je tipično bio tih. No, kada je sumnja zavladala njegovim brakom, sve što je do tada izgradio odmah se poljuljalo. Njegova supruga Ana nedavno je objavila da je trudna, a vijest koja bi za svakog drugog muškarca bila slavlje postala mu je teret. Bez ikakvog razloga sinula mu je ideja da dijete koje ona nosi nije njegovo, već da je za to odgovoran njegov kolega Marko. Marko je bio omiljen u organizaciji – uvijek je bio spreman pomoći, a imao je i šarmantnu osobnost.
- Njegovo druženje s Anom bilo je očito, au Miroslavovim očima to je druženje postalo preintenzivno. Unatoč tome što nije imao dokumentaciju, svake mu je večeri sumnja obuzimala glavu. Umjesto da razgovara sa suprugom ili Markom, odlučio je smisliti plan: zamku koja će mu, kako se nadao, otkriti istinu. Njegov koncept bio je jednostavan, ali i opasan. U kući je napravio uređaj za snimanje glasa i na svoj mobitel postavio aplikaciju koja snima svu komunikaciju i poruke.
Vjerovao je da će time otkriti njihovu navodnu tajnu. Strpio se danima, slušao sate rasprave i pretraživao poruke, ali nije našao ništa što bi dovelo do povrede povjerenja. Umjesto popuštanja, Miroslav se odlučio na veći korak. Jedne večeri, Ana je vjerovala da je on u patroli na svom poslu, no on se ranije vratio kući. Namjerno je ostavio kaput i ruksak u autu kako bi se činilo da još nije tu. U stan je stigao tiho, znajući da će naići na svoj najveći strah. Umjesto toga, promatrao je Anu kako sjedi na sofi s knjigom u ruci, a na stolu su bili i čaj i zdjela voća.
Mirna i uobičajena priroda scene bila je poražavajuća za njega – nedostajao mu je dokaz, ali je i dalje odbijao vjerovati da je pogriješio. Sljedeći korak u njegovoj mreži bio je namjeran. Priredio je piće s Markom, o čemu je namjeravao razgovarati s njim. No, umjesto toga pokušao je s “psihološkom igrom”. Objasnio mu je da dijete nije njegovo i da mu je sve objašnjeno. Marko ga je u nedoumici gledao, a zatim je prasnuo u smijeh i rekao Miroslavu: “Ti nisi tipičan!” Smijeh mu je potom prerastao u nevjericu, a potom i u sprdnju koja je prostrujala kafićem. Nekoliko kolega koji su sjedili za susjednim stolom sve je čulo i onda se počelo smijati.
Informacija o “velikom otkriću” brzo je postala poznata svima. Umjesto da prizna krađu, Miroslav je postao meta šale. Njegova ljubomora, njegovi pokušaji da locira istinu tamo gdje je nema, rezultirali su time da je postao protagonist jadne šale. Kolega je prepričao događaj, preoblikujući scenu svojim ozbiljnim tonom i Marokovim radosnim smijehom. Ana je sve brzo saznala. Nije sumnja bila ta koja je negativno utjecala na nju, već način na koji se njezin suprug ponašao – bez razgovora, bez povjerenja, s potpunim gubitkom intimnosti. Objasnila mu je što je uzrok njezine nevolje, a da to nije nužno rekla naglas, možda bi shvatio.
Ali ovo? Ovo je nepoštovanje, ne samo prema meni, već i prema našem djetetu. Miroslav je prepoznao da mu je nesigurnost najveći protivnik. Namjeravao je biti siguran, ali je umjesto toga izgubio vjeru i autoritet. Ljudi su mu se rugali, a on je vjerovao da je cijeli njegov svijet propao. Ono što je počelo kao sredstvo zaštite njegovog braka postalo je tragedija koja je mogla uništiti sve njegove voljene. Međutim, pripovijest tu nije završila. Nakon što je mjesecima razmišljao o situaciji, Miroslav je odlučio potražiti stručnu pomoć.
Naučio je da ljubav bez povjerenja nema temelja i da sumnja često više šteti nama samima nego drugima. Unatoč činjenici da je Ani trebalo vremena da mu oprosti, obećao je da će pokušati obnoviti ono što je izgubio. Njegov narativ ostao je u društvu kao kratka priča u kojoj su ljudi uživali, ali za njega je to bila bolna lekcija. Otkrio je da je najštetnija zamka ona koju sami sebi stvorimo.
