U pravoslavnom crkvenom kalendaru se nalazi veliki broj svetaca koji se slave a vjernici danas obiljažavaju dan Svetog Agatonika. Vjeruje se da je potrebno ispoštovati jedan važan običaj.
Srpska pravoslavna crkva svake godine 4. rujna obilježava praznik posvećen Svetom i kršćanskom mučeniku Agatoniku, svecu iz 4. stoljeća. Danas se ovaj dan obično naziva Arlijevdan, a stoljećima je imao značajan utjecaj na duhovni i svakodnevni život Kristovih sljedbenika. Sveti Agatonik je živio u Nikomediji u vrijeme kada je kršćanstvo još bilo progonjeno i mnogi pojedinci u tom području još su bili uključeni u poganske tradicije. Unatoč rizicima, javno je propovijedao kršćansku vjeru i posvetio svoj trud širenju vjere Grka. Njegova hrabrost i zalaganje da ostane posvećen vjeri u Krista bili su cijenjeni, ali i kritizirani od tadašnjih vlasti.
- Za vrijeme progona kršćana od strane cara Maksimijana, sveti Zotik je zajedno sa svojim učenicima bio zatvoren u Nikomediji. Njihova je patnja bila strašna: učenici su razapeti, a Zotik je prebačen u grad, gdje su vlasti nastavile svoj nasilni pohod. Kasnije je i sveti Agatonik bio zarobljen zajedno s brojnim kršćanima koji su bili žrtve progona. Među njima su bili Prinkips, Teoprepije, Akindin i nekoliko drugih pojedinaca. Svi su prevezeni u Bizant, a stradalni put bio je preplavljen patnjom. Tijekom putovanja nekoliko je uhićenih umrlo – uključujući sveti Zotik, Teoprepije i Akindin.
Sveti Severijan je kažnjen u blizini Kalcedona, dok su Agatonik i ostali zatvorenici prebačeni u grad Silimvriju u Trakiji. Tu su pred očima cara Maksimijana, nakon teške prisile, svi primili mač i umrli kao vjernici vjere. Njihova je bol postala metafora za nepokolebljivu vjeru i odanost u ime kršćanstva. Kasnije je u Konstantinopolu sagrađen hram posvećen svetom Agatoniku, što pokazuje značaj njegove izjave vjere i još uvijek se poštuje u povijesti crkve. U legendi je dan svetog Agatonika poseban jer se veže uz razdoblje zvano Interkalar, a to je sredina vremenskog razdoblja koje se naziva Mali i Velika Gospa.
Razdoblje je to godine koje se tradicionalno veže uz narodnu glazbu i zabavu. Kao rezultat toga, mnogi dijelovi Srbije organiziraju velike bankete, razmjene i narodne tradicije na ovaj dan. Smatralo se da je posebno blagotvorno kupovati na Arlijevdan. Smatralo se da će sve što se na taj dan kupi donijeti sreću domu i obitelji. U prošlosti su se čak i velike nabave, poput kupnje stoke, zemlje ili drugih značajnih stvari, obavljale upravo tada. Sajmište je služilo i kao mjesto okupljanja, obnavljanja starih veza i zajedničkog obilježavanja nadolazeće jeseni i zime.
Smatralo se da će se oni koji na ovaj dan ne uspostave slogu i prijateljstvo suočiti s nevoljama i sukobima tijekom godine. Uz ovaj se blagdan veže vjerski značaj, kao i povijesna zbivanja, ali i narodna vjerovanja. Ljudi su na nju gledali kao na sredstvo za osiguravanje sigurnosti doma i sklada, kao i zdravlja i radosti obitelji. Tijekom slavlja paljenje svijeća, odlazak u crkvu i molitva bili su dio tradicije, a običaji povezani s vjerom i trgovinom činili su slavlje živopisnijim. Značajno je i saznanje da je Arlijevdan bio mjesto krštenja velikog srpskog pisca Jovana Dučića.
Njegovi potomci u Trebinju i okolini i danas slave ovaj praznik, čuvajući uspomenu na svoje pretke i vjeru u zaštitu Svetog Agatonika. Život i trud svetog Agatonika pokazuju veličinu prvih kršćana, njihovu postojanu vjeru i želju da predaju svoj život za Krista. Njegovo pripovijedanje pokazuje hrabrost i dosljednost u vrijeme kada je ispovijedanje kršćanstva uključivalo rizik. Dodatno, blagdan posvećen njemu pokazuje kako su se tisućljećima miješale vjerske tradicije s pučkim tradicijama, što stvara vezu između duhovnosti i svakodnevnog života.
Danas sjećanje na Svetog mučenika Agatonika nije samo počast njegovoj smrti, već i prilika da se okupimo, učvrstimo vjeru, obnovimo veze i mirno i složno uđemo u nadolazeću jesen i zimu. Kao rezultat toga, Arlijevdan i danas zadržava mješavinu vjerske tradicije i narodnih običaja, taj spoj čuva uspomenu na sveca koji je svojom vjerom i odanošću ostavio trajni trag u povijesti kršćanstva.
