Svaki roditelje se trudi da svoju djecu izvede na pravi put i da ih vaspita kako treba ali za ot ne psotoji nikakva garancija.Danas vam donosimo priču jedne žene koja je osjetila potrebu da se izvie svojoj snahi.
Često se ponavlja rečenica da se članovi obitelji ne biraju, ali što ako vam najveća podrška postane osoba koja nije u srodstvu, ta osoba može imati značajniju ulogu od onih koji su s vama u krvnom srodstvu. Ova pripovijest govori o Jadranki, ženi koja je pokazala da intimnost ne dolazi uvijek od sina ili supružnika, već od onih koji posjeduju kvalitetu obitelji. Jadrankin sin Ivan pokvario je obiteljsko veselje kada se odlučio odreći supruge Lele u korist dugogodišnje poznanice Mirele. Bio je to šok koji nitko nije očekivao, ni njegova majka ni žena, ni njihova djeca.
- Jadranka je kao majka osjećala duboki sram i bol zbog odluke vlastitog djeteta, ali je ipak smogla snage zauzeti se za pravdu – sa svekrvom i djecom. Jednog dana je smogla snage da pokuca na snahinu kvaku. U glasu joj se osjećao šapat, ali i tuga: jednostavno je htjela nekoliko minuta provesti sa svojim unucima. Lela je u početku imala oprezan pristup jer su se ozljede koje joj je Ivan nanio još uvijek bile vidljive. No, u očima joj je nedostajala averzija prema Jadranki. Shvatila je da nije kriva za dječakove pogreške pa ga je pustila unutra i predstavila se. Trenutak kada su Ena i Aca zakoračili u bakino zagrljaj bio je trenutak kada je Jadranka spoznala smisao života. Suze sretnice pomiješane s tugom jer njen sin nije dorastao svom navodnom.
Tijekom rasprave za stolom obje su žene priznale svoju ozljedu. Lela je iskreno priznala da Ivana voli više od sebe, ali da on nema razumijevanja da cijeni ni njih dvoje ni djecu. Jadranka je priznala da se razočarala u svog sina i da se pita gdje je pogriješila odgajajući ga. Unatoč različitim pozicijama: jedna kao prevarena supruga, druga kao povrijeđena majka, zajednička im je bila ljubav prema djeci i međusobno poštovanje. Te Leline izjave o Jadrankinoj nevinosti i kvaliteti njezine majke i bake bile su poput ljekovitog melema. Vrijeme je prolazilo, a Ivan se uklopio u rezidenciju Mirele. Njegove interakcije s djecom postale su rijetke i plitke, više nalikujući na obvezu nego što bi to činio roditelj.
Jadranka je u tim slučajevima prepoznala da je značaj njezina života drugačiji od odabira puta njezina sina, nego su to bili njezini unuci, uzdržavala ih je, kao i snaha. Sve je to bilo drugačije od puta koji je izabrao njezin sin. Prijatelji su joj preporučili da putuje, pronađe novu ljubav, ali jedina želja bila je da ostane povezana sa životima Ene i Ace. Njihov je smijeh bio njezino svjetlo u mraku. Nakon nekoliko minuta javio se Ivan, ovoga puta zbog Mirelina odlaska, Jadranka nije mogla sakriti bijes. Podsjetila ga je na njegove godine i da je sam otuđio svoju obitelj. Unatoč osjećaju suosjećanja, nije mu pružila pomoć, već mu je rekla istinu jer riječi ne mogu nadoknaditi djela.
Noću nije mogla spavati, razmišljajući o tome kako je Lela sačuvala njihovo dostojanstvo i snagu netaknutima. Jednog dana Lelin osmijeh doveo je do Jadrankinog ulaza sa smijehom. Zaposlila se u školi i konačno je mogla sama plaćati najamninu. Jadranka je zorno doživjela taj trenutak trijumfa. Zagrlila ju je kao zasebnu jedinku i rekla joj da ima pravo samo na najbolje. U tim se riječima krilo nešto više od podrške – priznalo se da su njih dvoje postali obitelj u najdubljem smislu te riječi. Kasnije se Ivan pokušavao vratiti, tražio je priliku da mu djeca oproste, no Ena ga nije htjela ni pogledati.
A Jadranka, unatoč majčinstvu, više nije mogla zaštititi njegovu ranjivu stranu. Izričito mu je rekla da mora učiniti radnje koje će nadoknaditi svoje zločine, a ne govoriti riječi koje hoće. Danas, dok gleda svoje unuke kako sazrijevaju uz majku koja im je glavni stup, ali i baku koju obožavaju, Jadranka propituje što je društvo propustilo učiniti. Zašto toliki muškarci lako napuštaju svoje obitelji, vjerujući da će im drugi ljudi pružiti sreću, dok u stvarnosti iza sebe ostavljaju samo uništenje?
I možemo li ikada u potpunosti oprostiti osobi koja nas je najviše povrijedila? Možda se odgovor nalazi u činjenici da prava obitelj nije uvijek ona u kojoj smo rođeni, već ona koju stvaramo i branimo svojim srcem, poštovanjem i bezuvjetnom ljubavlju.
