Kažu da ne postoji veća i postojanija ljubav od one koju roditelji osjećaju prema svojoj djeci ali ponekad se desi i situacija kakvu vam danas donosimo kada su otac i majka odlučili da prekinu svaku vezu sa svojim sinom.
Pripovijest u čitatelja ulijeva razumijevanje oca koji je nakon brojnih neuspjelih pokušaja pomoći sinu donio tešku odluku da se udalji od sina kako bi sačuvao obiteljski mir i barem donekle harmoniju u njihovim životima. Narativ prenosi tugu, ali i odricanje čovjeka koji je iscrpio sva svoja sredstva kako bi spriječio da njihovo dijete bude uvučeno na put destrukcije, nasilja i loših odluka. Otac je otvoreno razgovarao o iskustvima obitelji tijekom razvoja djeteta. Od djetinjstva se nose s njegovim problemima u ponašanju. Kad bi dječak imao slabe ocjene, roditelji bi ga vodili privatnim učiteljima.
- Kad bi se upuštao u rasprave i svađe, upućivali bi ga psihijatru. Kad je počeo pokazivati neprijateljstvo prema mlađem bratu, zakazali su ga na terapiju, no zbog toga nikada nije dobio službenu dijagnozu. Čak i dok je bio u zatvoru zbog opijata, njegovi otac i majka još uvijek nisu imali povjerenja u njega i tražili su da ga pošalju u ustanovu za odvikavanje. Međutim, svaki put kad bi došlo do značajnog napretka, sin bi pronašao način da preokrene proces. Često su ga prikazivali kako je napredovao, postizao visoke ocjene, a onda, čim su mu roditelji postavili cilj poput pronalaska posla ili brige o kući, on bi sve uništio svojim inatom.
Činilo se kao da kapitalizira svaki uspjeh kao sredstvo zastrašivanja svoje obitelji, istovremeno manipulirajući njihovim strahom i osjećajima. Otac je priznao da su mu najteža iskustva pala na dan kada mu je sin ponovno priveden, ovoga puta zbog sumnje da je planirao napad na školu u koji je bio uključen i njegov mlađi brat, a majka također radi u školi. Taj događaj je bio značajan jer je predstavljao trenutak u kojem su roditelji prepoznali da su iscrpili sve mogućnosti i da je njihov dom sada opasno mjesto za njih. Nesposobni kontrolirati svoju mržnju ili destruktivnost, njegovi su roditelji odlučili prekinuti svaku komunikaciju.
No, ni ovom odlukom pokazali su da mu nisu potpuno zatvorili vrata – platili su mu troškove postupka, ostavili mu novac, osigurali šestomjesečnu najamninu i omogućili mu pristup sredstvima namijenjenim fakultetu. Međutim, otac nije siguran hoće li se njegov sin ikada posvetiti svom obrazovanju ili iskoristiti priliku da krene ispočetka. Otac je u svojoj izjavi priznao da prezire svog sina, ali je negirao da prezire čovjeka kakav je postao. Ta rečenica dočarava srž njegove patnje i razočarenja, jer još uvijek postoji ljubav prema djetetu koje je odgojio, ali nema razumijevanja za postupke starca koji ugrožavaju sigurnost i sreću cijele obitelji.
Odgovori na ovo priznanje bili su različiti. Neki su roditelji zagovarali da nije potrebno praviti razliku između onoga što je primjereno i onoga što je potrebno, jer su roditelji sav svoj trud posvetili situaciji. Smatrali su legitimnim zaštititi sebe i mlađe dijete, unatoč gubitku komunikacije sa svojim najstarijim sinom. Drugi su preporučili da obitelj prijeđe na sljedeći korak, da promijeni telefonske brojeve i adrese e-pošte, kako bi se izbjegla mogućnost osvete ili dodatnog uznemiravanja. Otac je svoju izjavu zaključio izjavama koje učinkovito opisuju njegov očaj – došao je do točke u kojoj ne zna što bi sa sinom i ne vjeruje da bi ikada pokazao suosjećanje prema majci ili bratu, čak i u najtežim situacijama.
Zaključio je da je obitelj shrvana, sve su pokušali bez uspjeha. Ova je priča nadahnula mnoge da razmotre granice roditeljske odanosti i predanosti. Koliko daleko roditelj treba prijeći da bi spasio svoje dijete? Kada dolazi trenutak u kojem treba odustati, ne zbog mržnje, već zbog instinkta preživljavanja i potrebe očuvanja ostatka obitelji? Upravo je to pitanje koje prožima cijelu ispovijest. Očajni otac nije samo tražio suosjećanje, želio je i da ga se razumije.
Ljudi bi trebali shvatiti da ponekad roditelji nisu uspjeli razumjeti dijete i da je dijete imalo put koji nitko drugi nije mogao promijeniti. Poruka njegove ispovijesti može se izvesti iz činjenice da ponekad ljubav uključuje napuštanje nekoga, pa makar to bilo i vlastito dijete, kako bi se svima omogućilo da prežive.
