Podsjećamo se slučaja koji se desio prije više od dvije decenije a o kojem je brujao cijeli svijet. Mali Nikolas je izgubio život dok su bili na ljetovanju a onda su njegovi roditelji donijeli važnu odluku.
Dijelimo s vama tragičnu i bolnu priču koja je imala pozitivan kraj i obišla cijeli svijet. Neke priče kolektiv još uvijek pamti kao rezultat tragičnog završetka, ali umjesto kao sredstvo prijenosa znanja nakon događaja. Ovo je priča o smrti Nicholasa Greena u Italiji 1994. koja je promijenila živote milijuna pojedinaca. Fatalni odmor u Italiji Dana 29. lipnja 1994. obitelj Green otputovala je na godišnji odmor u južnu Italiju. Bili su radosni, nesvjesni da će putovanje postati njihova najveća noćna mora. Te večeri njihovo se vozilo sudarilo s tamnim vozilom s dvojicom muškaraca koji su ih zamolili da stanu.
- Nicholasov otac, Reg, odlučio je ubrzati. Počela je potjera, a potom i pucnjava. Metak školjke razbio je prozor i pao Nicholasu u glavu. Njegova sestra Eleanor nastavila je spavati ne obazirući se na kaos, dok njegovi roditelji, zaslijepljeni užasom, nisu mogli ništa učiniti. Kad je pogledao čovjeka i primijetio da se i dalje ne miče, osjetio je najveći šok u životu, rekao je nakon toga otac. Nicholas je prevezen u bolnicu, no ubrzo je pao u komu i tamo preminuo. Izbor koji je imao sav učinak Roditelji su u najmračnijem trenutku donijeli odluku koju je bilo nemoguće donijeti – donirali bi organe svog djeteta.
Njihov dječačić nije uspio preživjeti, no zbog njih je još sedam obitelji dobilo novu priliku za život. U tom trenutku nismo bili svjesni tih pojedinaca. Bilo je to slično procesu doniranja novca u dobrotvorne svrhe, ali ne znate u što će se donirati. Tek kasnije smo imali priliku susresti ih, rekao je Reg. Na Siciliji su naišli na one koji su i danas živi zahvaljujući Nikoli. Među njima je bila i Andrea Mongiardo, mlada djevojka koja je primila njegovu ljubav. Umrla je dvije godine kasnije, 5. rujna 2017. Kako dokumentira Blic, ovaj narativ proširio se svijetom i pokazao koliki utjecaj može imati odluka roditelja u najtežem trenutku.
Kroz njih je izraz “Nicholas efekt” postao popularan simbol doniranja organa i novog života. Tko je ubio Nicholasa? Talijanska policija uložila je velike resurse u pronalaženje počinitelja. Francesco Messina i Michele Lanello uhićeni su i proglašeni krivima za ubojstvo. Danas se još ne zna jesu li kradljivci automobila ili ubojice otimali automobile. Međutim, ono što je uslijedilo bilo je značajnije od bilo koje studije. Talijani su bili poniženi zločinom koji su smatrali sramotom u svom narodu.
Priča o nedužnom dječaku izazvala je nacionalnu pometnju i pokrenula novo razumijevanje načina doniranja organa. Podaci pokazuju da je prije Nikoline smrti samo jedan od 6,2 milijuna Talijana bio donor organa. Do 2006. brojka se povećala na 20 milijuna. Kako pišu Večernje novosti, ova se promjena naziva “Nicholas efekt”. Smrt sedmogodišnjeg dječaka, umjesto da bude samo tragedija, postala je katalizator značajnog društvenog pomaka. Čovjek bez mogućnosti Nikolu nisu smatrali herojem zbog njegove mladosti, već zato što su njegov život nastavili drugi.
Njegovom smrću spašeni su životi, a njegovi roditelji pokazali su svijetu da još uvijek ima smisla u najvećoj tragediji. Reg i Maggie Green nastavili su pripovijedati njegovu priču diljem svijeta, nadali su se da će promicati razmišljanje o doniranju organa za druge. I zapravo, gdje god se narativ nalazio, priča o Nikoli nosila je istu poruku – smrt je lažan početak, život je zapravo moguć, a tama je lažan kraj. Kako dokumentira RTS, ova je odluka utjecala na izmjene zakona o transplantaciji u Italiji, kao i na podizanje svijesti diljem Europe. Mnogi stručnjaci priznaju da su Nikolasovi roditelji postali snažan primjer ljudskosti i hrabrosti.
Danas, više od dva desetljeća nakon te činjenice, priča o Nikolasu Greenu još uvijek je živa. Mnoge zaklade, ceste i škole u Italiji i SAD-u nose njegovo ime. Njegov odlazak nije bio konačnost – umjesto toga postao je novi početak za mnoge. Njegovi roditelji, kako su objasnili, željeli su da njegova smrt bude i tragedija i dar drugima, što im je i uspjelo.
Mnogi Talijani danas su svjesni Nicholasovog efekta i zahvaljujući njemu doniranje organa postalo je uobičajenije, a ne tabu praksa. Nicholas Green bio je mladić koji nije imao prilike odrasti, ali je ipak postao simbol nade. Njegovo sićušno srce, koje je presađeno u torzo druge mlade dame, nastavilo je kucati više od dva desetljeća. To pokazuje da i najmračnija priča može postati narativ života.
