Smrt je kao i rođenje potpuno prirodna pojava i svakoga od nas čeka prije ili kasnije. Međutim mnogi se boje ovog čina i ne žele da znaju ništa o umiranju, a mi vam danas donosimo jednu zanimljivost.
Prolazak smrti prirodni je završetak bioloških funkcija, ali to nije neposredni kraj tjelesnih procesa. Kada srce više nije u stanju pumpati krv, u tijelu se događa niz unaprijed određenih i neizbježnih promjena koje rezultiraju njegovim potpunim raspadom. Svaka stanica, organ i tkivo sudjeluje u prirodnom procesu vraćanja u tlo, taj proces je prije sadržavao živo tijelo, a sada se sastoji od kostiju, prašine ili mumificiranog ostatka. Rano, nakon smrtnog sata, mikroorganizmi iz crijeva se brojčano povećavaju i prelaze granice imunološkog sustava koji ih je prethodno štitio. Kako je obrana imunološkog sustava smanjena, bakterije mogu proći kroz organe bez poteškoća, zatim migriraju u jetru i žučni mjehur, gdje počinju svoje destruktivno proždiranje.
- Ovaj postupak proizvodi plinove poput amonijaka i sumporovodika, ti plinovi uzrokuju nadutost, a miris povezan s njima prepoznaje se kao karakterističan miris raspadanja. Mozak je posebno osjetljiv na nedostatak kisika, stanice mozga počinju ubrzano odumirati, oslobađajući vodu koja se ponekad taloži u stopalima. Paralelno s unutarnjim promjenama, tijelo prolazi vanjski postupak koji mijenja boju i teksturu odjeće, a odjeća pokojnika počinje sadržavati toksine i vlagu, te promjene nemaju utjecaja na osobnost pokojnika i ne gube se.
Razgradnjom masnog tkiva nastaje tvar koja podsjeća na sapun, a to se zove mrtvački vosak. U nekim slučajevima, posebno kada su okolišni uvjeti pogodni, tijelo se može mumificirati. U vlažnim sredinama koža na ušima, kapcima i nosu potamni i postaje čvrsta, dok u suhim prostorima zubi, tkiva i unutarnji dijelovi ostaju očuvani. Zavod za biologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu proveo je istraživanje koje je objavljeno na stranici Znanost.hr, a na proces razgradnje tijela nakon smrti utječe više čimbenika, uključujući prisutnost kisika i vlage, kao i aktivnost insekata i mikroorganizama u okolišu. U nekim slučajevima, tkivo se potpuno razgradilo u razdoblju od 50 godina, ostavljajući samo kostur, međutim, tijekom sljedećih desetljeća čak i kosti počinju slabiti zbog utjecaja vremena i okolišnih čimbenika.
Međutim, jedna komponenta ljudskog tijela je izuzetna po svojoj otpornosti – zubi. Zbog svoje velike gustoće i otpornosti na kiseline, zubi često prežive čak i nakon najduljeg razdoblja propadanja, što ih čini važnom komponentom pravne identifikacije. Njihovo očuvanje omogućuje znanstvenicima da ponovno stvore identitet pokojnika nakon desetljeća raspadanja ostataka. U kontekstu forenzike, tijelo prolazi nekoliko značajnih faza koje pridonose određivanju vremena smrti. Prvi od njih je mortisov rigor, koji je poznat kao mortisov rigor.
Ova pojava je uzrokovana nakupljanjem mliječne kiseline u mišićima, javlja se između drugog i šestog sata nakon smrti, a nestaje tek nakon dan-dva. Nakon toga slijedi algor mortis faza – hlađenje tijela, tijekom koje se tjelesna temperatura postupno prilagođava temperaturi okoline. Prema opisu prof. Tomislav Marijanović s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu napisao je tekstove dostupne putem Medicina.hr, vrijeme smrti procjenjuje se analizom tjelesne temperature, ukočenosti i boje kože te stanja organa ili prisutnosti insekata.
Ove metode imaju značajnu ulogu u kriminalističkim istragama i nekropijama. Dodatno, postoji treći kritični stadij koji se zove livor mortis, a to je promjena boje u donjem dijelu tijela zbog nakupljanja krvi. Ovaj fenomen, zajedno s prethodnim fazama, olakšava forenzičarima rekonstrukciju točnog slijeda događaja prije i nakon smrti. Ključno je prepoznati da, iako ti procesi izgledaju zastrašujuće, oni su zapravo nužni i prirodni dijelovi životnog ciklusa. Svaki organizam, pa tako i čovjeka, priroda pomlađuje, a vraća se u obliku minerala, hranjivih tvari i na kraju prašine. U nekim slučajevima, kao što je pod zemljom s malo kisika i vlage, tijelo se može sačuvati desetljećima, gotovo nepromijenjeno.
Drugi primjeri toga dokumentirani su u domaćem okruženju. U članku koji je objavio Večernji list opisuje se pronalazak mumificiranog tijela na području Hercegovine koje je gotovo u potpunosti očuvano, što je dovelo do zaključka da su posebni uvjeti tla i temperature imali ulogu u prirodnoj mumifikaciji. U konačnici, post mortem promjene, koliko god smetale za svakodnevni razgovor, imaju izniman značaj za znanost, zakonodavstvo, medicine, ali i društva općenito. Oni se koriste za razumijevanje prošlosti, rješavanje problema i pružanje pravde. Za obitelj i voljene, oni su često posljednja veza s članovima obitelji – kroz sjećanje, identitet i istinu.
