Kod nas na Balkanu je za mnoge još uvijek neprihvatljiva istospolna ljubav i gej parovi doživljavaju razne neprijatnosti. Rijetki su oni koji izađu u javnost kao što je slučaj sa ovom dvojicom muškaraca.
Ljubav se dijeli diljem planeta, ali društveno prihvaćanje homoseksualnosti i dalje je problem – osobito u zemljama koje imaju tradicionalnu ideologiju koja snažno utječe na kolektivni um. Zbog toga je ispovijest dr. Aleksandra Kibela i njegovo druženje s 9 godina mlađim Ivanom Ptičarom imalo značajan odjek u regiji, što je dovelo do vala odgovora, komentara i podjela u javnosti. Aleksandar Kibel, ugledni hrvatski dizajner interijera iz Osijeka, odlučio je javno progovoriti o nečemu što većina pojedinaca na njegovoj poziciji još uvijek prešućuje.
- U svojoj osobnoj pripovjedačkoj knjizi “Imati muda”, nastaloj u samoći bolničkog posla, dokumentirao je ne samo profesionalne poteškoće, već i osobni uvid – trenutak kada je prepoznao ljubavnu vezu s muškarcem. Do tog shvaćanja, kako objašnjava, nije došlo u mladosti, nego kasnije, kada je upoznao Ivana, povjesničara i profesora njemačkog jezika. Naše su mane što smo dvije osobe koje se vole. Koga smo povrijedili? nitko.” – ovom izjavom Kibel sažima srž svog znanja. Jer ono što on doživljava kao ljubav, razumijevanje i slobodu, za druge je teškoća prilagoditi se normama koje ne žele mijenjati. I to je točno mjesto spora koji njegova pripovijest izaziva.
Veza Aleksandra i Ivana izazvala je veliko zanimanje javnosti, prvenstveno zbog činjenice da je Kibel prije toga bio u braku s Norom, s kojom je dobio kćer Oliviju. Mnogi su njegove postupke okarakterisali kao sebične, optuživali su ga da je zbog svoje “bjesomučne zaljubljenosti” uništio obitelj. Međutim, Aleksandar u svojoj knjizi jasno kaže da nema želju živjeti u laži, već je godinama potiskivao svoj osobni identitet i želju da ne živi u neistini, ni prema sebi, ni prema drugima, a što je najvažnije, prema djetetu. Njegovo priznanje moglo bi se smatrati iskazivanjem hrabrosti, no dio šire javnosti to je doživio kao provokaciju.
Na društvenim mrežama osvanuli su brojni komentari – od onih koji su zagovarali brutalno kažnjavanje do onih koji su je omalovažavali i vrijeđali. “Perverzan”, koji se često koristi za opisivanje nekoga tko je etnocentričan, “Neprirodan”, “što će njegovo dijete misliti?” samo su neki od čestih komentara koji ilustriraju dug put do potpunog društvenog prihvaćanja. Sociolozi u regiji često upozoravaju na brakove koji se sklapaju isključivo radi ispunjenja očekivanja, a ne radi istinskog uživanja jedno u drugome, patit će i djeca. Kako objašnjava, Kibel se nadao da će Nora prepoznati istinu. Da je otac obožava, ali da više ne može živjeti u ulozi njezinog izbora.
Njegov narativ propituje : je li časnije živjeti laž da bi se postiglo prihvaćanje ili je časnije živjeti istinu da bi se sačuvao mir za sebe? Psihologinja Irena Vujović u razgovoru za domaće medije objasnila je za Slobodnu Dalmaciju kako su javne ispovijesti od velike važnosti jer razbijaju tabue i osvještavaju emocionalne i psihičke posljedice negiranja seksualnosti. “Ljubav ne bi trebala imati početak, ali je društvena sredina ipak gleda kroz lupu straha i neumoljive prakse”, rekao je Vujović. Ipak, važno je priznati da priče poput ove služe i kao upozorenje da je sloboda izražavanja u regiji često popraćena cijenom. Unatoč presudama, Kibel ne kapitulira.
Njegova je knjiga postala forum za one koji se osjećaju anonimnima i izvor inspiracije za one koji još uvijek nemaju snage osloboditi se vlastitih ograničenja. On ne traži odobravanje – on traži mjesto za postojanje. Također, njegova je knjiga izazvala veliki interes u književnom i akademskom području. Ugledni hrvatski novinar Boris Dežulović opisao je “imanje muda” kao zadatak koji nije samo emotivan, već ima i socijalnu komponentu i izravnu istinu o onome o čemu se predugo govori.
Unatoč bijesu javnosti, knjižare u gradovima Hrvatske i Splitu bilježe značajan porast potražnje za knjigom, što ukazuje na tihu, ali značajnu želju da se čuju drugačije priče. U svojoj srži, Kibelov narativ nije politički niti promidžbeni: jednostavno je riječ o ljubavi, osobnoj krizi identiteta i osobnoj evoluciji. Ne zahtijeva revoluciju, već razumijevanje. Poštivati osobni prostor drugih, čak i kada nisu povezani s nama ili nam nisu poznati. Jer sam je rekao: Naš prijestup je ljubav koju imamo jedni prema drugima. Ako je to najveća prepreka napretku društva – možda to nije problem u nama.
