Meša Selimović smatra se jednim od najvećih pisaca sa prostora nekadašnje Jugoslavije, a njegova djela i životni put ostavili su dubok trag u književnosti i kulturnoj baštini. Njegov život bio je isprepleten s teškoćama, sukobima i filozofskim pitanjima koja su oblikovala njegovu karijeru i naslijeđe.
- Rođen 26. aprila 1910. u Tuzli, Meša je završio osnovnu školu i gimnaziju u svom rodnom gradu, nakon čega je upisao Filozofski fakultet u Beogradu, gdje je studirao srpsko-hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti.
Diplomirao je 1934. godine i započeo karijeru kao profesor u Građanskoj školi, dok je kasnije radio i u Realnoj gimnaziji. Od samog početka njegov život bio je obilježen izazovima zbog njegovog podrijetla i osobne filozofije. Kako kaže njegova supruga, “Bosna ga nikad nije primila jer nije htio skrenuti, jer je bio to što je bio.”
Mešin odlazak iz Sarajeva nije izazvao veliku pažnju, a njegova podrška Crvenoj zvezdi i stavovi često su bili predmet rasprava. Na jednom javnom događanju u Zagrebu, kada je upitan o svojoj vjerskoj pripadnosti, Meša je odgovorio: “Do 1941. sam se osjećao Srbinom, ali nisam se pitao zašto. Od 1941. znam zašto sam ovdje.” Ova rečenica simbolizira lični i povijesni prijelaz koji je utjecao na njegov identitet.
- Meša je u pismu Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti objasnio da je muslimanske vjeroispovijedi, ali da se smatra dijelom srpske književnosti i kulture. U tom pismu rekao je da Bosnu i Hercegovinu doživljava kao svoj matični prostor, ali ne kao posebnu kulturu.
Bio mu je iznimno važan da se njegovo posvećenje književnosti ne iskoristi u političke svrhe. Tijekom Drugog svjetskog rata aktivno je sudjelovao u ustaničkom pokretu, ali je njegov život bio ispunjen osobnim tragedijama. Njegov brat Šefkija, koji je također bio revolucionar, ubijen je pod optužbom za krađu od strana istih snaga u koje je vjerovao.
Drugi njegov brat, Tevfik, nije htio braniti Šefkiju, što je još više pogoršalo situaciju. Meša je godinama tražio grob svog brata, ali nikada ga nije pronašao. Ta bolna priča postala je inspiracija za njegovo slavno djelo “Derviš i smrt,” posvećeno Šefkiji, koji je posljednji rekao: “Brate, nisam kriv.” “Derviš i smrt” je duboko filozofski roman čija se radnja odvija u osmanskoj Bosni, a bavi se pitanjima vjere, morala, krivnje i usamljenosti.
- Središnji lik, Ahmed Nurudin, je derviš koji pokušava pronaći smisao u svijetu punom kontradikcija. Kroz ovaj narativ Selimović istražuje univerzalne teme poput odnosa čovjeka i Boga, društva i sebe, propitujući besmisao postojanja i smisao života.
Mešin osobni život također je bio ispunjen složenim odnosima. Prvu suprugu Desnu Đorđić, profesoricu gimnazije, imao je kćerku Slobodanku. Međutim, susret s Daroslavom Božić, kćeri vojnog časnika kraljevske vojske, promijenio je njegov životni tok. Zaljubio se u nju, ali njihova veza izazvala je otpor društva.
Daroslava je smatrana preljubnicom i razaračicom doma, dok je Meša bio kaznen zbog “kršenja stranačke etike.” Partija ga je smijenila s položaja, ali on i Darka su ostali zajedno, trpeći odbijanje i podsmijeh okoline. Imali su dvije kćeri, a njihova ljubav trajala je punih dvadeset godina. Mešin status u društvu opisivao je kao neprimjetan, dok su ga drugi tretirali kao da nije prisutan.
- Njegov život prekinut je 11. srpnja 1982. u Beogradu, dok je gledao finalnu utakmicu Svjetskog prvenstva u nogometu. Uz njega je bila njegova posvećena supruga Darka, žena zbog koje je bio spreman riskirati sve.
Njihova ljubavna priča, ispunjena emocijama i društvenim pritiscima, ostala je dokumentirana kroz riječi koje je Darka izgovorila: “Vidim čovjeka koji cijeni muškarce, bez obzira na njihovu prirodu.” Meša Selimović sahranjen je u Aleji zaslužnih građana Bosne i Hercegovine.
Iako su vlasti nakon njegove smrti željele premjestiti njegove ostatke u Sarajevo, to se nije dogodilo. Mešina književnost i kultura i danas ostaju relevantne, inspirirajući čitatelje diljem svijeta svojom dubinom i univerzalnim pitanjima koja postavljaju.
