Mama i tata su dvije osobe koje bi trebale da paze na svoju djecu i da im omoguće brigu i ljubav. Kada kao mali izgubite jednog roditelja to ostavlja ogromne posljedice a kada saznate jezivu istinu poput ove to vas slomi.
Punih 45 godina Australac Geoffrey Adams s Poluotoka skrivao je najveću i najstrašniju tajnu koju čovjek može posjedovati. Godine 1973. izgubio je suprugu Kolin. Nakon što je rodila drugo dijete Kaju, već su imali trogodišnju Meri, Kolin se navodno pokupio, a tijekom postporođajne depresije napustio je stari način života i ostavio ih. Njezina je obitelj isprva bila zabrinuta, ali Jefri ih je uvjeravala da je Kolin na boljem mjestu jer nemaju novca, automobila, televizije i ničega.
- Mala kuća koja je jedva imala dovoljno novca da spaja kraj. No, otkrio je rukave i posvetio se samostalnom odgoju kćeri. Džefri je do 2018. imao ispunjen i lijep život sa svojim kćerima, koje su se u međuvremenu odselile. Tada je morao ići i u starački dom. Tada se otkrila prava istina. Novi vlasnici imanja vršili iskapanja u dvorištu, au njemu pronašli kostur! Obaviještena je policija, zatim forenzički tim i shvatilo se da su povezani s Colinom Adamsom. Policajci su posjetili Jefrija u njegovoj rezidenciji i on im je ispričao sve detalje u prisustvu svojih uplakanih kćeri. Čak se i slomio na podu od stresa izazvanog uzbuđenjem.
“Kolin” je bio nemoguć u tom specifičnom razdoblju njezina života. Napala ju je obična. Stalno mi je iznosila pritužbe, ljutila se na sve i tjerala me da se brinem za mlade djevojke. Vjerovao sam da ako je to ono što sam očekivao do kraja života, zajedno s ovakvom osobom, oboje bismo trebali odmah napustiti planet. Izuzetno sam cijenio Meri i Kayu. Možda čak i više nego u početku. Sasjekao sam je i oštricom joj dva puta udario glavu. Ubio sam je i smjestio u dvorište”, priznao je Jeffrey Adams.
Kćeri nije samo loše pogodilo očevo skrivanje, već ih je i šokirala spoznaja da su cijelu mladost kopale po majčinom grobu u dvorištu. Nedavno je preminuo Jeffrey Adams. U zatvoru je dobio rak. Njegovi sustanari su tvrdili da ga je ubila tuga što ga kćeri neće imati za zločin koji mu nisu oprostile.
Bonus tekst:
Danas je čokolada uobičajena u svakodnevnom životu ljudi i jedna je od najomiljenijih slastica diljem svijeta. No, njegov razvojni put nije bio baš ugodan. Priča o podrijetlu čokolade smještena je prije nekoliko tisuća godina u središte drevnih srednjoameričkih kultura, gdje je imala drugačiju funkciju od one koju ima danas. Prvi koji su značajnije koristili kakaovce bile su Maje, a nakon njih Asteci, koji su od njegovih zrna napravili napitak “-xocolatl”, koji je gorka, pjenasta tvar bez šećera, miješa se s vodom, začinima i ljutom papričicom. Ovo piće nije bilo samo jednostavna poslastica, već slavlje u posudi.
Smatralo se da povećava moć, snagu, pa čak i božanska svojstva. Vladari poput Moctezume upijali bi ga svaki dan, vjerovali su da će to povećati njihovu snagu i fokus. Međutim, kakao nije bio koristan samo zbog svog okusa. Sjemenke kakaovca korištene su kao oblik valute. Povijesni izvještaji govore da je za kupnju pileta bilo potrebno 10 zrna graha, a za kvalitetnu tkaninu 100 zrna. U toj kulturi kakao nije bio samo hrana, već i sredstvo plaćanja, simbol ponosa i duhovna vrijednost. Kada su španjolski kolonisti stigli u Novi svijet u 16. stoljeću, nisu primijetili ovo izvanredno piće.
Hernán Cortés i njegova ekipa prepoznali su važnost dokumenta pa su ga odlučili pokazati europskom sudu. Međutim, gorak okus nije se svidio Španjolcima. Počeli su ga mijenjati – izbacili su ljute sastojke i dodali mu šećer i cimet, stvarajući blaži i ugodniji napitak koji je brzo postao naklonjen aristokraciji. Europa je prvi put kušala čokoladu oko 1500. godine, samo u tekućem obliku. Predstavljao je luksuz i obično je bio rezerviran za najbogatije pojedince. Međutim, svaki aspekt industrijske revolucije ovisi o napredovanju procesa industrijalizacije. Tijekom 19. stoljeća čokolada je doživjela novu eru. Švicarska postaje prva koja je uvela inovacije u poboljšanje proizvodnje.
