Naš probavni sistem kojeg čine želudac i crijeva je odgovoran za procesuiranje hrane koju konzumiramo i smatra se da je njihovo zdravlje jako važno za cjelokupan organizam.

U nastavku donosimo smjernice dr. Aleksandre Pavlović koja je identificirala primarne čimbenike koji štete crijevima i zacrtala najučinkovitiju dijetu za njihov optimalan rad. Bolesti crijeva obuhvaćaju različita stanja koja pogađaju i tanko i debelo crijevo. Ove bolesti mogu se pojaviti kao akutne ili kronične, pokazujući raspon težine od blagih do teških. Ovisno o njihovim glavnim uzrocima, liječenje može zahtijevati promjene u prehrani, korištenje lijekova ili, u nekim slučajevima, kiruršku intervenciju.
- Kako napominje prof. dr. Aleksandra Pavlović Marković, gastroenterolog, gotovo svaki peti pacijent ima neku vrstu crijevnih tegoba, pa je neophodno znati te probleme prepoznati. Bitno je prepoznati da oko jedan od pet pacijenata u općoj praksi boluje od funkcionalnih bolesti crijeva; međutim, u našem konkretnom slučaju, ta brojka eskalira na gotovo 80 posto. Srećom, ti se poremećaji kategoriziraju kao funkcionalne bolesti, a ne kao teške bolesti.
Iako se pojedinci s ovim problemima susreću sa značajnim poteškoćama, oni često prijavljuju poboljšanje svog stanja nakon što se isključi mogućnost bilo koje organske bolesti. Koji elementi predstavljaju najveće poteškoće za gastrointestinalni sustav? U našoj gastroenterološkoj praksi funkcionalna bolest crijeva čini 80 posto naših slučajeva, dok se preostalih 20 posto sastoji od pravih organskih bolesti, uključujući čireve, teške artritise, kronična upalna stanja, rak i cirozu jetre. Pacijenti sa simptomima za koje ne postoji organska bolest koja se može identificirati klasificiraju se kao bolesnici s funkcionalnim bolestima.
Simptomi povezani s gornjim dijelom gastrointestinalnog trakta mogu se očitovati kao mučnina, povremeno povraćanje, nadutost i bol u trbuhu; nasuprot tome, bavimo se i slučajevima sindroma iritabilnog crijeva. Sindrom iritabilnog crijeva definiran je izrazitom prisutnošću boli ili nelagode u trbuhu, koju prate različiti poremećaji stolice. Ovo se stanje može pojaviti u obliku prevladavajuće konstipacije, prevladavajućeg proljeva ili kombinacije oba, pri čemu je potonja komplikacija najteža za rješavanje. Iako pacijenti često nastoje razumjeti temeljni uzrok, on ostaje nedostižan.
Ipak, čimbenici poput genetike, stresa, načina života, prehrambenih navika i tjelesne aktivnosti imaju značajan utjecaj na ovo stanje. U svojim predavanjima stalno ističem da će približno 60 posto pacijenata vjerojatno doživjeti smanjenje simptoma pridržavanjem higijenske dijete i redovitom tjelesnom aktivnošću. Koji elementi definiraju higijensku prehranu? Presudna je povećana konzumacija povrća, izmjereno smanjenje unosa mesa i fokus na kvalitetu hrane. Ukoliko pacijent pokaže bilo kakve simptome povezane s određenom namirnicom, preporuča se djelomično uklanjanje iste iz prehrane, bez obzira na njezine zdravstvene prednosti.
Mahunarke, uključujući grašak i grah, vrlo su hranjive; međutim, mogu dovesti do nadutosti, značajnog simptoma povezanog s funkcionalnim poremećajem. Bitno je naglasiti da ovo stanje nije posebno zahtjevno, a postavljanje dijagnoze može se postići relativno lako. Koji su koraci uključeni u stjecanje dijagnoze? Često se postavlja pitanje je li potrebna hitna endoskopija. Odgovor je negativan; dijagnoza se prvenstveno uspostavlja komunikacijom s pacijentom. Temeljit fizički pregled, koji uključuje palpaciju abdomena, daje značajne uvide – liječnici često tvrde da to čini 50 posto dijagnostičke procjene. Suradnja pacijenata je ključna u ovom procesu.
Nadalje, provodimo opće laboratorijske i biokemijske pretrage, uključujući procjenu štitnjače i analizu fekalne krvi, što je ključno za prepoznavanje mikroskopske krvi u stolici. Funkcionalni poremećaji pretežno se nalaze u osoba mlađih od 45 godina, što nas navodi na pouzdani zaključak da nema organskih bolesti, što ukazuje da pacijentu nije potrebna endoskopija. Prof. dr. Aleksandra Pavlović Marković izjavila je: “Od ključne je važnosti potražiti liječničku pomoć kada se pojave alarmantni simptomi.
Prisutnost krvi u stolici zahtijeva kolonoskopiju, jer se često događa da samo debelo crijevo nije zahvaćeno. Iako hemoroidi mogu biti čimbenik koji pridonosi, ključno je isključiti sve potencijalne probleme s debelim crijevom. Nadalje, kolonoskopija je konačna mjera u pogledu gubitka težine i zdravlje debelog crijeva.