Danas vam donosimo priču o čovjeku čija je želja za životom neslomljiva i koji je postao za mnoge heroj. Zbog bolesti je morao da leži u metalnom kovčegu sedam decenija a nikada se nije žalio.
Godine 1952. Pol Aleksander je obolio od dječje paralize, bolesti koja ga je osudila na život u granicama željeznih pluća—mehaničkog aparata osmišljenog da pomaže pri disanju kada pluća ne mogu samostalno djelovati. Po ulasku u kuću te godine, Pol je obavijestio svoju majku o svom lošem zdravlju, što ju je navelo da odmah shvati ozbiljnost situacije. Ubrzo nakon toga, Pol se srušio i došao k svijesti samo da bi se našao paraliziran i vezan za željezna pluća, uređaj koji je replicirao funkciju njegovih pluća i omogućio mu da nastavi živjeti. Posljednjih 70 godina Pol Aleksandar je boravio u ovom aparatu.
Unatoč razvoju modernih i prijenosnih respiratora koji bi mu mogli olakšati život, Pol ih je odlučio ne koristiti. Naviknuo se na željezna pluća i odbio prihvatiti potrebnu traheostomiju za spajanje suvremenih uređaja. U početku bi pacijenti koji koriste željezna pluća obično ostajali u ovim uređajima najviše dva tjedna prije nastavka oporavka izvan njih. Međutim, Pol se ističe kao izniman slučaj, koji se oslanja na ovaj aparat više od sedamdeset godina. Trenutno još samo dvije osobe u svijetu koriste željezna pluća: Pol Aleksandar i Marta Lilijard.
Godine 2015. Pol se suočio s ozbiljnom krizom jer su njegova željezna pluća počela kvariti. Zbog prestanka proizvodnje ovih uređaja 1960. godine, dobivanje zamjene pokazalo se izazovnim. Pomoć je došla od Bradyja Richardsa, operatera Laboratorija za ispitivanje okoliša, koji je uspješno popravio Paulova željezna pluća. Odgovarajući na upite o svojim dnevnim aktivnostima, Pol primjećuje: “Uključujem se u tipične rutine: nakon buđenja perem zube, uživam u doručku, brijem se i čistim lice, čitam, gledam televiziju i slikam. Pol koristi specijaliziranu hvataljku koja regulira kretanje njegovih zuba. Ovaj uređaj mu omogućuje da uhvati četkicu za zube i bojice, okreće stranice knjiga i upravlja računalom.
- Iako ga mnogi mogu doživjeti kao najnesretniju osobu koja postoji, Paul Alexander je, zapravo, među nekolicinom sretnika koji su uspješno preboljeli dječju paralizu u razdoblju kada je preživljavanje bilo izuzetno rijetko. “Ovaj hrabri pojedinac tvrdi: ‘Nikada se nisam predao i neću to učiniti u budućnosti.’
Bonus tekst:
Smokve, plod stabla smokve, u povijesti su predstavljale plodnost i obilje, što je ideja koja potječe iz drevnih društava. Njihov duboki okus, zdravstvene prednosti i kulturni značaj čine ih bitnim dijelom ljudske prehrane, dok ih također postavljaju u središte brojnih mitova i legendi. Ovaj esej ima za cilj ispitati povijesnu pozadinu, prehrambene prednosti i kulturni značaj smokava, naglašavajući njihovu važnost u ljudskom postojanju kroz vrijeme.
Podrijetlo i povijest smokava može se pratiti unazad do Azije, posebno Bliskog istoka i jugozapadne Azije. Ovo voće je poznato od nastanka ranih civilizacija, a njegova prisutnost zabilježena je u starom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Rimljani su smokve smatrali afrodizijakom, dok su ih Egipćani koristili zbog njihovih ljekovitih svojstava. Smokve se spominju u Bibliji i one imaju simboličko značenje u raznim vjerskim i filozofskim tradicijama, predstavljajući život, mudrost i duhovno prosvjetljenje.
Na primjer, budistički tekstovi sugeriraju da je Buddha postigao prosvjetljenje dok je meditirao ispod stabla smokve. S obzirom na nutritivni profil, smokve su vrlo hranjivo voće, bogato vlaknima, vitaminima i mineralima. Očaravajuća slatkoća smokava može se pripisati značajnoj koncentraciji prirodnih šećera, a također osiguravaju značajnu količinu kalija koji je ključan za održavanje zdravog kardiovaskularnog i krvožilnog sustava. Nadalje, smokve su važan izvor vitamina K, neophodnog za zdravlje kostiju, i vitamina B6, koji ima ulogu u kognitivnoj funkciji i podršci imunološkog sustava.
Osobito vrijedan pažnje aspekt smokava je njihov visok sadržaj vlakana; konzumacija samo pet smokava srednje veličine može donijeti oko 20% dnevnog preporučenog unosa vlakana, što pomaže poboljšanju probave i snižavanju razine kolesterola. Štoviše, smokve obiluju antioksidansima koji se bore protiv slobodnih radikala i smanjuju vjerojatnost kroničnih bolesti. Kroz različite povijesne kontekste, kulturološki značaj smokava bio je značajan. Na primjer, u Grčkoj je smokva bila cijenjena kao sveta biljka, često povezivana s Demetrom, božicom plodnosti i žetve.
U Indiji su smokve simbolizirale i plodnost i blagostanje, a njihova su se stabla često posvećivala raznim božanstvima. Smatra se da su smokve jedno od najranijih voća koje je čovječanstvo uzgajalo, što se pripisuje njihovom brzom rastu i otpornosti na sušu. Smokve danas imaju značajan status u brojnim kulturama. Oni su istaknuto uključeni u mediteransku kuhinju, pojavljujući se u raznim jelima koja se protežu od salata do deserta. Osim toga, suhe smokve su jako omiljene jer ovaj oblik čuva sve njihove nutritivne prednosti. U mnogim područjima smokve služe kao vitalni sastojak tradicionalnih recepata i naširoko se smatraju “superhranom” zbog svojih zdravstvenih prednosti.
