Naše tijelo ima svoje potrebe a jedna od njih su i intimni odnosi mada je još uvijek za većinu ljudi to tabu tema. Postoje parovi koji godinama žive zajedno i koji više ne osjećaju želju jedno prema drugome.
Posebno delikatna tema koja se često pojavljuje među parovima starijim od pedeset godina je smanjenje ili potpuni nedostatak fizičke intimnosti. Iako se ovom temom rijetko govori otvoreno, istina je da brojni dugogodišnji partneri prolaze kroz ovu fazu. Promjena u intimnom životu ne znači nužno i prekid intimnosti. Ipak, ova situacija potiče značajno pitanje: je li moguće da brak ostane ispunjen i stabilan u nedostatku seksualnog elementa? Fiziološke transformacije povezane s procesom starenja. Proces starenja donosi fizičke transformacije koje neizbježno utječu na intimne odnose.
- Značajno smanjenje hormona – posebno estrogena kod žena i testosterona kod muškaraca – služi kao primarni faktor koji doprinosi smanjenoj seksualnoj želji. Za žene menopauza predstavlja niz simptoma, poput suhoće vagine, povećane osjetljivosti i nelagode tijekom spolnog odnosa, dok se muškarci mogu susresti s izazovima povezanim s erektilnom funkcijom ili općim padom seksualnog interesa. Medicinska stanja također značajno doprinose ovom problemu. Kronične bolesti, uključujući dijabetes, hipertenziju, kardiovaskularne poremećaje i probleme s prostatom, kompliciraju sposobnost održavanja fizičke intimnosti.
Štoviše, određeni lijekovi propisani za te bolesti mogu imati nuspojave koje nepovoljno utječu na libido. Iako fizičke prepreke doista mogu biti izvor frustracije, one ne moraju nužno rezultirati gubitkom emocionalne intimnosti. Često upravo te iste prepreke tjeraju partnere da preispitaju i redefiniraju svoje razumijevanje intimnosti. Je li emocionalna intimnost važnija od fizičke? Nakon godina suživota, brojni parovi počinju se baviti svojom vezom na dubljem emocionalnom planu. Značaj osjećaja kao što su sigurnost, povjerenje i društvo voljene osobe često nadilazi onaj fizički aspekt veze. Nova vrsta veze – ona koja nije ukorijenjena u seksualnoj intimnosti – obično se pojavljuje, utemeljena na otvorenom i iskrenom dijalogu o emocijama, potrebama i strahovima.
Parovi koji komuniciraju bez prosuđivanja ili unaprijed stvorenih predodžbi vještiji su u upravljanju transformacijama povezanim sa starenjem. U okruženju koje karakterizira razumijevanje i uzajamno prihvaćanje razvija se intimnost; manifestira se kao svakodnevna skrb, prisutnost u izazovnim trenucima, razmjena misli i neverbalna podrška jednih drugima. U dugotrajnim brakovima emocionalna sigurnost za mnoge pojedince često ima veći značaj od fizičke privlačnosti.
Ovaj oblik povezanosti ne samo da može zamijeniti fizičku intimnost, već je često i dublji jer je ukorijenjen u godinama suživota, zajedničkim izazovima i kolektivnim trijumfima. Intimnost se proteže izvan pukih fizičkih interakcija unutar granica spavaće sobe. Ideja da je intimnost isključivo definirana seksualnim odnosima je restriktivna. Istina, postoje brojne alternativne metode kojima partneri održavaju bliskost i povezanost. Sudjelovanje u zajedničkim ritualima, njegovanje malih navika i posvećivanje vremena jedno drugome može se pokazati jednako važnim kao i fizička interakcija.
Takve aktivnosti mogu uključivati jednostavne užitke: uživanje u šetnji prirodom, pripremanje večernjeg obroka, gledanje omiljenog televizijskog programa, odlazak na vikend odmor ili jednostavno uživanje u šalici jutarnje kave u tišini. Ta iskustva potiču osjećaj povezanosti i emocionalne bliskosti koji mogu nadmašiti dubinu i snagu fizičkih interakcija. Čin fizičkog dodira, kao što je grljenje, držanje za ruke ili tapšanje po ramenu, ima veliku emocionalnu važnost. Iako te geste ne moraju nužno biti povezane sa seksualnim odnosom, one služe za poticanje osjećaja intimnosti i potvrđivanje ljubavi i brige. Prevladavajuća kultura šutnje u kombinaciji s težinom društvenih očekivanja.
Značajan izazov s kojim se parovi susreću je društveni pritisak i zablude u pogledu očekivanja od braka. Kultura koja povezuje seksualnost isključivo s mladošću i tjelesnom spremom nastoji marginalizirati starije parove, što rezultira osjećajem neadekvatnosti ili srama. Posljedično, brojni se parovi izoliraju, suzdržavaju se od razgovora o svojim potrebama i upuštaju se u tišinu koja pogoršava njihovu emocionalnu distancu. Priznavanje ovih tabua i prepoznavanje da se potrebe i mogućnosti razvijaju s godinama može poslužiti kao početni korak prema poticanju veće emocionalne intimnosti.
Brakovi koji procvjetaju nakon pedesete doista su stvarnost; međutim, oni zahtijevaju poseban pristup koji karakterizira povećano razumijevanje, poboljšana komunikacija i ponovno osmišljavanje intimnosti. Bliskost nije određena samo fizičkim interakcijama, već je definirana i vezama koje se njeguju izvan spavaće sobe.
