Kod nas u regiji još uvijek se ne gleda na muškarce i žene ravnpravno posebno kada je u pitanju obavljanje kućnih posova ili odgoj djece i smatra se da je to ženski posao iako većina žena je zaposlena.

U društvu koje ženama uporno nameće, bilo otvoreno ili suptilno, uloge popustljivosti, podređenosti i samoumanjivanja, istinska snaga značajno odudara od uobičajenih percepcija. Ne karakterizira ga glas koji ušutkava druge ili stav koji nastoji privući pozornost. Umjesto toga, žensku snagu obilježava tiha otpornost, stabilnost i postojanost. Proizlazi iz intrinzičnog razumijevanja vlastite vrijednosti i odlučne predanosti otporu ponovnoj preplavljenosti zahtjevima drugih. Ova pripovijest nije usredotočena na pobunu; nego ističe dostojanstvo.
- To nije priča o otporu samo radi suprotstavljanja, već ona koja ilustrira odlučnost da se postoji u skladu sa samim sobom, bez ugrožavanja vlastitog identiteta. Žena koja posjeduje samosvijest ne dopušta drugima da diktiraju njezin identitet. Takva se žena ne kuje u miru; umjesto toga, oblikovana je kroz izazove s kojima se tijekom života suočavala uglavnom u samoći. Funkcija “idealnog supružnika” i neviđena težina društvenih očekivanja Društvena očekivanja često prisiljavaju ženu da preuzme ulogu one koja mora sve razumjeti. Unutar obiteljske jedinice, od nje se očekuje da služi kao stabilizirajuća sila – mirna, puna podrške i nepokolebljiva.
Na radnom mjestu potiče je da ne provocira, da se suzdrži od pretjeranih zahtjeva i da ne privlači pažnju na sebe. U međuljudskim odnosima od nje se očekuje strpljivost i empatija, dosljedna spremnost na daljnje pokušaje. Iako ona utjelovljuje sve te kvalitete, tko se raspituje za njezine osjećaje? Dok ona nastoji uzdići druge, tko se brine za njezino dobro? Tko se u svojoj šutnji, usmjerenoj na sprječavanje tuđe boli, suzdržava da ne nanese štetu samoj sebi?
Ova šutnja ne označava slabost; nego predstavlja teret koji se predugo podnosi i postaje gušljiv. Kad na kraju eruptira, nema mogućnosti povratka. Ne vode aktivno sukobe; međutim, ne prezaju od suočavanja s njima. Žene koje odbijaju biti potčinjene nisu ratnice s mačevima. Suzdržavaju se od vike, izbjegavaju sukobe i ne traže potvrdu. Ne osjećaju potrebu svima opravdavati svoje izbore. Ne pokušavaju se prilagoditi emocijama drugih. Njihov se mir ne nudi kao žrtva za tuđu udobnost.
Njihova snaga ne leži u odgovoru, već u granici. Ova granica ne predstavlja prijetnju; nego služi kao jasna tvrdnja: “Možete ići dovde – ali ne dalje. Ti se pojedinci ne sukobljavaju samo s autoritetom; odišu njime. Njihova sama prisutnost prenosi jasnoću, često bez potrebe za verbalnom komunikacijom. Međutim, kada odluče govoriti, sva je pozornost usmjerena na njih. Izjava koja mijenja cijeli narativ. Jedinstvena, ključna rečenica karakterizira živote ovih žena. Ne potječe iz literature za samopomoć ili iz filmova koji imaju zastrašujuće glavne ženske uloge.
Ova rečenica je jasna i skromna, ali iznimno dojmljiva. “Potpuno sam svjestan svog identiteta i ne osjećam obavezu da vam ga pokažem. Ne sadrži ljutnju. Ne postoji potreba za osvetom. Ono što ostaje je samo mir, jasnoća i spoznaja koja transformira sve odnose, mijenja svu dinamiku moći i pomiče sve interakcije koje su prethodno bile usmjerene protiv nje. Kad se žena izrazi, reakcije drugih postaju nebitne. Nevažno je hoće li itko shvatiti njezinu poruku. Ona ne traži odobrenje da prihvati svoj identitet. Ova deklaracija ne označava samo završetak sukoba, već i potpuni prestanak potrebe za postojanjem. Odvajanje ne treba promatrati kao znak slabosti; nego je to promišljena odluka.
Žena svjesna svog identiteta ne osjeća potrebu drugima opravdavati svoje odluke. Kad primijeti da neka osoba prelazi granice, suzdržava se od upuštanja u rasprave koje joj samo troše energiju. Ne spušta se do standarda onih koji ne pokazuju poštovanje prema njoj. Umjesto toga, odluči se povući, čineći to tihim, ali odlučnim ponašanjem. Ona razumije da nije njezina odgovornost osigurati da je razumiju oni koji je nisu spremni prepoznati. Svjesna je da ne snosi nikakvu obvezu u pogledu tumačenja koja drugi mogu stvoriti o njoj. Njezino vrijeme ima značajnu vrijednost, a njezin se mir ne može kupiti.
Život definiran jasnim granicama Izjava: “Znam tko sam – i ne moram ti se dokazivati”, ne proizlazi iz ljutnje, već iz pozicije zrelosti. Odražava perspektivu žene koja je dugo šutjela, predugo nastojeći biti “dobra” i udovoljavajući drugima na račun vlastitih potreba. Ovo je poruka koju prenosi žena koja je shvatila da njezina vrijednost ne ovisi o tome da joj se sviđa. Shvatila je da odbijanje ne služi kao poraz, već kao sredstvo filtracije – oni aspekti koji ne rezoniraju s njezinom biti prirodno se rasipaju. Od trenutka kad to artikulira, njezino je postojanje nepovratno promijenjeno. Ona također brani drugima da je percipiraju na isti način. Ova promjena nije posljedica bilo kakve transformacije unutar nje, već zato što je odlučila po prvi put prigrliti sebe. Bez pardona i bez traženja odobrenja.