Posao matičara je po mišljenju mnogih jako lijep jer stalno prisustvuju lijepim događajima odnosno vjenčanjima zaljubljenih parova kojima je to jedan od najvažnijih momenata u životu.
Nakon godina vođenja vjenčanja, neki matičari njeguju intuitivno razumijevanje parova koje spajaju, često tvrdeći da mogu vidjeti stabilnost braka od samog početka. Iako ne postoje definitivne smjernice koje osiguravaju uspjeh ili neuspjeh braka, konkretni uvidi prikupljeni iz njihova iskustva mogu biti tema za razmišljanje. Dvije matičarke iz Beograda, jedna trenutno aktivna, a druga u mirovini, ispričale su svoja iskustva s brojnim parovima tijekom svoje karijere. Iako su željeli ostati anonimni, pristali su razgovarati o pokazateljima koje su primijetili kod parova, a koji im se čine manje stabilnima – ne na temelju prosudbe, već kao rezultat njihova opsežnog promatranja tijekom godina.
- “Kada pojedinci uđu u brak, naše se misli često okreću prošlosti mladenaca, uključujući njihovu obiteljsku povijest, obrazovna iskustva i izbor stila života. U početku možda nismo puno razmišljali o tim čimbenicima; međutim, kako su se počeli pojavljivati slučajevi razvoda, počeli smo identificirati određene obrasce”, navode. Iz njihove perspektive, fokus nije na istinitom predviđanju, već na pažljivom promatranju.
Prevladavajući problemi koje identificiraju tijekom ranih faza veze uključuju: Nedostatak međusobnog razumijevanja, zajedno s kulturnim ili društvenim razlikama koje par nije adekvatno riješio, različiti životni stilovi i očekivanja te ishitrena odluka o vjenčanju bez prethodnog zajedničkog života značajni su čimbenici. Štoviše, određeni pokazatelji upućuju na potencijalne sukobe: opažanja pokazuju da su bračni izazovi češći među parovima koji pokazuju te karakteristike. Pojedinci koji dolaze iz izrazito različitih sredina (na primjer, urbano u odnosu na ruralno).
U situacijama koje karakteriziraju značajne razlike u obrazovanju, društvenom statusu ili sustavu vrijednosti, pojedinci često pokazuju suzdržano držanje jedni prema drugima, suzdržavajući se od interakcije ili komunikacije tijekom vjenčanja. To je posebno vidljivo kada obitelji otvoreno izraze svoje neslaganje; jedna strana može artikulirati svoje osjećaje izjavom: “Kada jedan partner ima naprednije obrazovanje i intelektualno je odgojen, dok drugi nije imao priliku njegovati slična iskustva, može se javiti osjećaj otuđenosti i odvojenosti.
Ova situacija se ne može pripisati bilo kakvim pojedinačnim propustima, već je rezultat različitih životnih putanja. Matičar ističe da se raspad brakova ne može pripisati samo ljubavi ili njezinu nedostatku; nego često proizlazi iz gomilanja manjih problema – od podjele odgovornosti do različitih pogleda na slobodno vrijeme i društvenih očekivanja. Neki parovi pristupaju braku kao daru, ne shvaćajući da on zahtijeva svakodnevni trud i izgradnju. Bez međusobnog razumijevanja tko će kuhati, kupovati i dijeliti odgovornosti, suradnja postaje izazovna.
Brak nadilazi puki čin zaljubljivanja. Dok ljubav služi kao temelj, zajednički život zahtijeva razumijevanje, prilagodljivost i dosljedan svakodnevni trud. Komunikacija i vrijednosti bitne su komponente. Vjerojatnije je da će uspjeti parovi koji otvoreno razgovaraju o svojim očekivanjima, odgovornostima i ciljevima. Nisu svi brakovi “osuđeni” na propast zbog razlika. Zapravo, takve razlike mogu poboljšati odnos, pod uvjetom da su obje osobe spremne prilagoditi se i poštovati jedna drugu.
Ovaj narativ, predstavljen iz perspektive matičara, ne postavlja pravila, već potiče na razmišljanje o dubini našeg poznavanja jednih o drugima prije donošenja značajnih životnih odluka. Brak je više od obične ceremonije; utjelovljuje zajedničko, svakodnevno postojanje koje zahtijeva razumijevanje, strpljenje i spremnost na kompromis.
