Danas je sve više životnih situacija poput one koja je navedena u naslovu ovog teksta. Naime ljudi ruše porodice i brakove zbog novih ljubavnih veza a pri tome bivše partnere i djecu gledaju ako smetnju.
U upečatljivom primjeru duboke emocionalne dezintegracije, muž je priznao da vodi dvostruki život uz svoju buduću ljubavnicu, ne pokazujući nikakve znakove kajanja ili srama. Bezdušno je naredio svojoj supruzi da ukloni sebe i svoje troje djece iz njegova života, koji je sada posvetio “novoj sreći” koju je pronašao s njom. Shvatio je to kao pravu priliku za novi početak, činilo se da ga nije uznemirio nagli kolaps svega što je nekoć cijenio – njegove obitelji, prebivališta i njegove trajne veze – raspadajući se poput krhke kule od karata. Odluka da raskine brak s Polinom bila je nagla i nemilosrdna.
Po njegovom mišljenju, ona se pretvorila samo u prepreku njegovom zamišljenom konceptu sreće, dok je njegovo troje biološke djece, koja su cijeli život živjela u tom kućanstvu, naglo smatrano problemom koji je nastojao eliminirati iz svog života. Čim je objavio razvod njihovog braka, njegova izdaja, ravnodušnost i emocionalna odvojenost od Poline postali su zapanjujuće jasni. Ustvrdio je da ni ona ni djeca nemaju pravo vratiti se u zajedničko prebivalište kako bi preuzeli svoje osobne stvari. Za njega je sve što je bilo povezano s tim životom postalo bez značaja.
U svojoj potrazi da se oslobodi onoga što je smatrao “dosadnom” obitelji, imao je za cilj ubrzati početak “sretne” budućnosti koju je zamišljao sa svojom ljubavnicom. Zatečena ozbiljnošću njegovih izjava, Polina je shvatila istinitost njihovih okolnosti. Njegovo ravnodušno zanemarivanje njihove obitelji onemogućilo je bilo kakvu šansu da se vrati na svoje prijašnje, povučeno držanje. Večer koju je proživjela u hotelu, suočena s nesavladivom hladnoćom i ravnodušnošću, označila je ključnu prekretnicu u njezinoj egzistenciji. Let, koji je zamislila kao mirno putovanje sa svojom djecom, u konačnici je predstavljao završno poglavlje njihovog zajedničkog života.
Njezin suprug, pokazujući jasnu nevezanost, nije se obazirao na molbe djece da bude s njima, otkrivajući duboki nedostatak brige. Nije uspio potvrditi njihovu prisutnost u zračnoj luci prije nego što je brzo nestao iz njihovih života. Kad je to shvatila, Polina je prestala plakati. Obuzeo ju je duboki osjećaj tjeskobe kad je shvatila da se u njihovom prijašnjem domu naziru još značajniji izazovi. Dok je njezin bivši suprug vjerovao da bi svoju obitelj mogao ostaviti u stanju beskućnika, Polina je bila odlučna u svojoj namjeri da pokaže da je njegova prosudba bila pogrešna. S obzirom na situaciju, Polina je zajedno sa svoje troje djece potražila utočište u kući svoje sestre.
Iako je rezidencija pružala dovoljno prostora za svakog pojedinca da izbori vlastiti prostor, odlučila je provesti svoju prvu noć ne u primamljivoj spavaćoj sobi, već u kuhinji, prikrivajući suze koje su joj tekle iz srca. Život koji je godinama pomno gradila sa suprugom srušio se poput kule od karata. Unatoč ovoj izazovnoj okolnosti, otkrila se u društvu obitelji spremne pružiti podršku. Međutim, boravak sa sestrom i njezinom obitelji donosio je svoje izazove, osobito jer Polina nije imala čak ni najnužniju odjeću za svoju djecu. Unatoč svojoj dubokoj nevolji, Polina je shvaćala važnost poduzimanja odlučne akcije.
Djeca, iako šutljiva i zbunjena, stajala su kao snažan podsjetnik na njihovu krhkost u svijetu. Dok je njezina sestra Katya nastojala pomoći, pitanje njihove imovine zahtijevalo je hitnu pozornost, osobito jer nisu imale čak ni pokrivalo. Ubrzo nakon toga, Polina je prenijela poruku Kostji u kojoj je pisalo: “Moramo ponijeti svoje stvari iz stana.” Ipak, odgovor nije uslijedio. Njezina naknadna poruka prenijela je sličan osjećaj: “U najmanju ruku, trebali bismo pokupiti dječje stvari.” Ponovno je nastala tišina. Nakon njenog eventualnog pokušaja da ga kontaktira telefonom, on je prekinuo vezu. Tek nakon trećeg pokušaja konačno je primljen odgovor.
Kostijev ton otkrivao je osjećaj nezadovoljstva koji se približavao ljutnji kad je upitao: “Da?” s opipljivom nevoljkošću. Unatoč tuzi i frustraciji koje je osjećala u sebi, Polina je nastojala ostati pribrana. “Kostja, moramo se pozabaviti ovim pitanjem”, rekla je. “Što se ima riješiti?” uzvratio je odsječnim tonom. “Nema potrebe da se vraćate u stan. Više mi nije potrebna vaša prisutnost ondje. Organizirati ću slanje dječjih stvari. Osim toga, molim vas da prekinete sve pozive.” Nakon tog kratkog odgovora, Polina nije mogla suzdržati suze. Pokušala je još jednom: “Kostja, molim te, sva naša imovina je ovdje… Moram barem uzeti dječju odjeću i igračke…” “Sigurno ne!” odlučno ga je prekinuo. “Spremaš se orkestrirati spektakl koji će izazvati suosjećanje. U potpunosti sam svjestan tvojih sklonosti.”
- Polina se našla u nevjerici pred riječima koje je upravo čula. “Na kakvu scenu misliš? Ovo je naša rezidencija, naš dom…” Tiho je promrmljao: “Kuća sada pripada tvojoj sestri, dok je stan moj.” Financirao sam ga samostalno tijekom vašeg odmora s djecom. Njegova je tvrdnja bila jasna i nedvosmislena. “Svakako. Nadalje, niste pokazali da cijenite što ste sve ovo izdržali, unatoč svom marljivom trudu da nam pomognete. Posjedujem svu potrebnu dokumentaciju, a računi su lako dostupni. Stan je službeno uknjižen na moje ime. Polinu je obuzimao očaj, ali je njena odlučnost ustrajala. “Međutim, predujam… Moje vozilo…”, ponovno ga je prekinuo, inzistirajući, “Pokaži mi! Misliš li da sam loše opremljen za sve ovo?” Nastavio je: “Ne tražite ništa. Budite zahvalni što ću se pobrinuti za vaše potrebe.” Njezina posljednja pitanja ostala su neizgovorena: “Što ćemo reći djeci?
Kako im objasniti zašto se ne možemo vratiti kući?” “To je vaša briga”, ravnodušno je odgovorio. “Ti si izvanredna majka, stoga razmisli o rješenju. U stisci sam s vremenom; moj novi život i obitelj počinju.” Dok je Polina bila u sestrinoj dnevnoj sobi, naglo gašenje svjetla pojačalo je njezinu svijest o sve slabijem osjećaju stabilnosti. Katja je samouvjereno ustvrdila: — Sutra ćemo posjetiti Marinu Viktorovnu. Sjećate li je se? Njezina je stručnost u pitanjima ove vrste. Dok Polina nije imala trenutnu snagu za odgovor, Katjina je tvrdnja imala zasluge. Unatoč ogromnom umoru, Polina je priznala potrebu zagovaranja svojih prava. Polina je poduzela mjere kako bi pomogla sebi i svojoj djeci dok je tražila metode da povrati ono što je mogla.
Svojom nepokolebljivom upornošću i odlučnošću, uspješno je osigurala svu njegovu imovinu, a posljedice njegovih postupaka na kraju su se vratile i negativno utjecale na njega, poput bumeranga. Otkriće da dijete koje je očekivala njezina trudna partnerica nije njegovo ubrzalo je njegov nagli pad. Fasada njegove izmišljene utopije nestala je, dopuštajući Polini da metodično i postupno ponovno izgradi svoj život. Ta je situacija označila početak njezina puta prema iscjeljenju – evoluirala je u ženu koju Kostya više nije mogao prepoznati.
