U Beogradu je 9. siječnja 1927. godine na svijet došla Nada Vukićević. Kasnije će postati poznata diljem Jugoslavije kao Nada Mamula, hvaljena pjevačica zadivljujućeg vokala. Poznata po svojim izvedbama sevdalinki, postala je najomiljenija umjetnica na našim prostorima, očaravajući publiku svojom obradom melankolične zabranjene pjesme.
Nada je od malih nogu pokazivala svoj urođeni glazbeni talent i strast. Krasila je eter Radio Beograda, posuđujući svoj glas za obrade popularnih pjesama drugih izvođača. Međutim, njezine težnje da postane pjevačica naišle su na otpor njezinih redatelja, zbog čega je Nada odustala od svog sna nakon samo dva snimljena nastupa. Nakon što je odrasla, ušla je u bračnu zajednicu s Nikolom Mamulom i s njim se preselila u Sarajevo. Na kraju je odlučila iskoristiti priliku i sudjelovati na audiciji koju je organizirao Radio Sarajevo. Nakon što je tijekom audicije izvela tri pjesme, prihvaćena je.
U nevjerojatno kratkom vremenu postala je omiljena pjevačica sevdalinki širom Jugoslavije. Njen repertoar prvenstveno se sastojao od skladbi za koje su zaslužni Rade Jovanović i Dragiša Nedović, a koje su imale dubok odjek kod publike i izazvale njeno obožavanje. Tijekom svoje karijere ostvarila je pobjede na više festivala, predstavila svoj talent u svjetskim razmjerima i pobrala mnoštvo cijenjenih priznanja. Kružila su nagađanja da je svoje pjevačko umijeće prenijela Cunetu Gojkoviću.
Nada, koju je obožavala publika diljem svijeta, krenula je na svjetsku turneju i postigla veliki uspjeh, osvajajući pohvale na raznim festivalima. Unatoč njezinim postignućima, u njenom je biću postojala duboka praznina – odsutnost djece, doživotna čežnja. U svojim najmelankoličnijim trenucima tražila je utjehu u pjesmama koje su na prekrasan način opisale upravo tu čežnju. Sjajna karijera Nade Mamule naglo je prekinuta početkom rata 1990-ih. U Bosni joj je karijera prekinuta zbog srpskog podrijetla, dok se u Srbiji njene pjesme više nisu emitirale na radiju i televiziji. Ovaj razoran udarac duboko je pogodio Nadu, osobito kad je povremeno čula kako njezine pjesme izvode drugi izvođači. Pričalo se da je u tim rijetkim trenucima Nada odbacila sve novine i fotografije u spomen na slavne vrhunce svoje karijere, a koje je do tada marljivo čuvala.
Najrazorniji udarac zadesio ju je preminuo suprug Nikola nakon 35 godina veze. Od tog trenutka nadalje, našla se potpuno usamljena, živeći životom samoće i razmišljanja dok je pedantno zbrajala sve manji broj dana koji su joj preostali. Izbjegavajući svjetla reflektora, nije željela znatiželjne oči medija. Napokon je 11. listopada 2011. u 84. godini života otišla s ovoga svijeta. Nakon što je Nada umrla, njezini su prijatelji donijeli zapanjujuće otkriće – prije smrti im je izgovorila jednu rečenicu. Ispunjen neizmjernom srećom i zadovoljstvom, ushićen sam svojim postignućima i nemam želju za bilo čim izvan toga. Moje ime je steklo prepoznatljivost, moja pjesma je doprla do srca mnogih, a nadam se da ću ostati zapamćen isključivo po svom glazbenom stvaralaštvu. Ovo mišljenje vrijedi i za Nadu, koja se najviše proslavila izvođenjem poznate melodije “Pluća su mi bolna”. U originalnoj izvedbi Zaima Imamovića, ova potresna pjesma suočila se sa decenijskom zabranom.
Nakon što je otkrio svoju dijagnozu tuberkuloze, Dragiša Nedović je skladao ovu pjesmu, koja je navodno imala dubok utjecaj na pojedince, posebno one koji su bolovali od tuberkuloze, prevladavajućeg stanja u to doba. Uvriježeno je vjerovanje da su mnogi pojedinci razmišljali o samoubojstvu čuvši ovu melodiju. Navodno je Josip Broz Tito i Centralni komitet Komunističke partije utvrdio da je pjesma štetno djelovala na tuberkulozne bolesnike, pa je bila zabranjena. Navodno je zabrana ukinuta tek kada je Jovanka Broz osobno zatražila da se pjesma izvede na nekoj svečanosti.
