Milena Dravić, renomirana glumica iz Jugoslavije i Srbije, rođena je u Beogradu 5. listopada 1940. Kroz svoju impresivnu karijeru, dugu gotovo šest desetljeća, krasila je pozornice kazališta, televizije i filma, tumačeći brojne nezaboravne likove i ostavivši nezaboravan utjecaj na industriju. Tragično je preminula u rodnom gradu 14. listopada 2018. Naime, bila je u braku s cijenjenim glumcem Draganom Nikolićem. Budući da je svoje putovanje u svijet filma započela s 18 godina, Milenin upis na Fakultet dramskih umjetnosti potaknuo ju je da postane poznata osoba diljem bivše Jugoslavije. Njezin izuzetan talent doveo je do suradnje s priznatim glumcima i producentima iz Srbije i Hollywooda.
Pukim slučajem Milena Dravić 1958. godine naišla je na put glumice. Dok je boravila u Sarajevu, njen izuzetan talent zapeo je za oko Františeku Čápu, slovenskom redatelju češkog podrijetla. Prepoznavši njezin potencijal, Čáp joj je ponudio da glumi u njegovom filmu “Vrata ostaju otvorena”. Milena je bez imalo oklijevanja prihvatila ovu priliku i cijelo ljeto posvetila snimanju u Sarajevu. Nakon premijere Čápovog remek-djela, brojni redatelji ostali su zapanjeni pojavom ove mlade i perspektivne glumice.
Tijekom samo tri godine, pokazala je nepokolebljivu razinu produktivnosti, pojavljujući se u podjednakom broju filmova. Jedna od uloga vrijedna pažnje u tom razdoblju bila je njezina uloga Eve u komičnom remek-djelu “Diližansa snova” u znalačkoj režiji Soje Jovanović. Osim toga, imala je privilegiju surađivati s cijenjenim glumcima poput Pavla Vujisića i Dragana Lakovića u stvaranju potresne drame “Bolje je umrijeti”. Štoviše, udružila je snage s cijenjenim velikanima jugoslavenske kinematografije, uključujući Milutina Tatića i Miodraga Petrovića Čkalju, u produkciji burne komedije “Zajednički stan.
Preuzimanje glavnih uloga u četiri različita filma označilo je značajnu prekretnicu u njezinoj karijeri 1965. godine. Ti filmovi uključuju snažnu dramu “Vojnik” Puriše Đorđevića, film “Klakson” Vojislava Kokana Rakonjca, zadivljujuću romantičnu priču Dušana Makavejeva “Čovek nije tica”, i komičarsko remek-djelo Obrada Gluščevića “Čovek od svita”. Unatoč tome što je bio najstariji među sedmero braće i sestara i bio izvrstan student prava, njezin otac Milenko Dravić, koji je duboko volio nogomet, morao se zadovoljiti poslom poštanskog činovnika zbog izazovnih okolnosti koje su vladale u zemlji.
