Nakon turskog osvajanja Smedereva 1459. godine postalo je očito da će brojni elementi našeg jezika, tradicije i kulture doživjeti transformaciju. Turska vladavina u Srbiji trajala je u rasponu od četiri stoljeća, zaključno s povlačenjem posljednjeg turskog vojnika iz Beograda 1878. Stoga nije iznenađujuće da je njihov utjecaj i dalje značajno prisutan u našoj svakodnevnoj egzistenciji.
Bez našeg znanja, često uključujemo njihov leksikon u svoj jezik, usvajamo njihovu kulinarsku tradiciju kao svoju, pa čak i prihvaćamo imena koja smatramo tradicionalnima, a koja su duboko ukorijenjena u turskoj kulturi. Tijekom proteklog desetljeća turske drame stekle su ogromnu popularnost u Srbiji, služeći kao dirljiv podsjetnik na brojne običaje koje smo asimilirali iz njihove kulture. Ti običaji uključuju započinjanje dana turskom ili crnom kavom, boravak u zajedničkim stambenim prostorima i nošenje legendarnih kućnih papuča koje se moraju skinuti pri ulasku. Osim toga, mnoštvo turskih izraza neprimjetno se integriralo u naš svakodnevni govor.
U našim razgovorima uključujemo razne turske pojmove kao što su avlija, ajvar, barjak, burazer, čarapa, čorba, ćuprija, ćilim, dugme, ekser, jogurt, kapija, lakrdija, ljestve, pare, rakija, tavan, zeitin, hajduk. Mirjana Teodosijević, profesorica turskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, otkrila je u nedavnom intervjuu za BBC na srpskom da se turski jezik trenutno sastoji od oko 3000 riječi. Ovo smanjenje broja turskih riječi je stalan trend u posljednja dva do tri desetljeća, što potvrđuje i njegova izjava.
Među mlađom generacijom korištenje ovakvih uređaja daleko je rjeđe. Kao profesor na fakultetu, često se raspitujem o raznim temama. Na primjer, mogao bih pitati svoje studente koji je turski izraz za “zid”, a većina njih ne može dati odgovor. Spomenuti pojedinac tvrdi da je nekada bio znatan broj građana Jugoslavije s turskim imenima, oko 8.000, prvenstveno zbog prevladavanja islamske vjere u Bosni i Hercegovini. Teodosijević je pojasnio da je turski jezik sve do kraja 19. stoljeća uvelike utjecao na način života u regiji, prožimajući se kroz tursku upravu, vojsku i domaće pojedince koji su prelazili na islam. Međutim, to više nije slučaj. Danas je utjecaj engleskog jezika nemjerljivo značajniji.
Uključivanje turskog vokabulara još uvijek ima određenu razinu stilskog značaja u jeziku, iako ga prvenstveno koriste starije generacije pisaca. Brojne turske riječi ostaju neprevedene, posebno u vjerskim kontekstima gdje pojmovi kao što su džamija, muftija i molitva zadržavaju svoj izvorni oblik. Međutim, postoje razne druge domene u kojima se neprevedene riječi pojavljuju. Riječ koja zauzima posebno mjesto je “plač”, koja joj je inače najdraža. Osobno sam zarobljen riječju “Jok” zbog svog dvostrukog značenja i “ne” i “ne”. Još jedan izraz koji obožavam je “wala”, koji potječe od islamske zakletve “wallahi bilahi”, što u prijevodu znači “Bogom”. Ova se riječ često koristi za intenziviranje ili naglašavanje izjave.
Teodosijević iznosi fascinantan uvid u turske turiste. Većina pojedinaca koji posjećuju ovo odredište, isključujući mlade vikendice, obično stižu Stazama naših Empire Tours. Zbog toga često pretpostavljaju da lokalno stanovništvo govori turski i iznenade se kada naiđu na nekoga tko ne govori. Teodosijević se osvrnuo i na kulinarski aspekt, izrazivši zahvalnost što je sarma uvrštena u naše jelovnike uz ratluk. Naše gastronomsko iskustvo obuhvaća divan izbor “domaćih” jela, uključujući pilav, musaku, kiseli kupus, razne pite i izbor peciva.
U carstvu slatkih slastica, postoje specifični turski delikatesi koji se izdižu iznad ostalih. Među njima se ističu tulumbe, baklava i tufahija. Tursku kulinarsku tradiciju karakterizira velikodušno uključivanje povrća i začina, s posebnim naglaskom na umjetnost pripreme juhe. U srpskom narodu omiljena jela kao što su pasulj, krompir i bijela čorba su visoko cijenjena, često viđena kao savršena dopuna njihovoj kuhinji. Nadalje, turska gastronomija poznata je po svom opsežnom izboru začina, koji služe za podizanje okusa njihovih jela.
Iako postoji bezbroj primjera turskog kulturnog utjecaja, ključno je naglasiti značaj specifičnih televizijskih drama koje su se neprimjetno uklopile u svakodnevnu rutinu žena. Među tim dramama, “Sulejman Veličanstveni”, “Kad lišće pada” i revolucionarna “10001 noć”, također poznata kao Šeherezada, pojavljuju se kao najvažnije i najvažnije utjecajni primjeri.
