Ako ste tijekom dana često umorni, čak i nakon punog noćnog odmora, i borite se s naizgled nepremostivim izazovom buđenja, moguće je da imate poremećaj spavanja poznat kao idiopatska hipersomnija, prema istraživačima. Prema “Sunu”, nedavne studije pokazuju da idiopatska hipersomnija, neurološki poremećaj za koji se ranije vjerovalo da nije uobičajen, može zapravo utjecati na veći broj pojedinaca nego što se prethodno procjenjivalo.

Prema znanstvenicima, poremećaj ima jednaku razinu prisutnosti u usporedbi sa stanjima poput epilepsije ili bipolarnog poremećaja. Znakovi ovog stanja uključuju pretjeranu pospanost tijekom dana, obilje sna, probleme u probuđivanju i osjećaj zbunjenosti ili dezorijentiranosti nakon buđenja. Pojedinci koji pate od ovog stanja mogu iskusiti sklonost dnevnom drijemanju. Za razliku od osoba s narkolepsijom, koje imaju sposobnost iznenadno zaspati, osobe ovog stanja neće doživjeti osjećaj pomlađivanja nakon drijemanja.

Idiopatska hipersomnija može ozbiljno omesti pojedince u obavljanju svakodnevnih zadataka i značajno umanjiti njihovu ukupnu kvalitetu života. Prevalencija poremećaja spavanja istraživana je analizom podataka o spavanju 792 osobe u studiji objavljenoj u časopisu Neurology. Prema Davidu T. Planteu, autoru studije, naša analiza podataka studije spavanja otkriva da je ovo posebno stanje raširenije nego što se prije vjerovalo. Zapravo, njegova je prevalencija usporediva s drugim dobro poznatim neurološkim i psihijatrijskim poremećajima poput epilepsije, bipolarnog poremećaja i shizofrenije.

Studija je uključivala pojedince čija je prosječna dob bila 59 godina, a svi su bili dio istraživačkog projekta koji je proučavao noćne i dnevne obrasce spavanja. Primarni cilj studije bio je utvrditi brzinu kojom pojedinci ulaze u san. Osim toga, znanstvenici su ispitali razinu pospanosti ili umora pojedinaca tijekom dana, trajanje njihovog drijemanja i broj sati koje su spavali radnim danima i vikendima. Od cijele skupine sudionika, utvrđeno je da ukupno 12 osoba, što čini približno 1,5 posto, vjerojatno pati od idiopatske hipersomnije.

Unatoč tome što su spavali usporedivo ili čak dulje od svojih kolega, pojedinci koji su patili od ovog poremećaja pokazali su povećanu razinu pospanosti. Također su zabilježene varijacije u trajanju koje je sudionicima trebalo da utonu u san. Osobe koje su patile od ovog stanja imale su prosječno kašnjenje početka spavanja od četiri minute navečer i šest minuta tijekom dana, dok su one koje nisu zahvaćene poremećajem imale prosječno kašnjenje početka sna od 13 minuta noću i 12 minuta danju.

Prema dr. Planteu, vidljivo je iz naših nalaza da je idiopatska hipersomnija prevladavajuće stanje. Stoga je vrlo vjerojatno da postoji značajan nesrazmjer između broja pojedinaca pogođenih ovim poremećajem i onih koji aktivno traže pomoć i liječenje. Dodao je da postoji potreba za opsežnijim naporima kako bi se prepoznale, dijagnosticirale i omogućilo liječenje osobama koje pate od idiopatske hipersomnije. Nadalje, provođenje daljnjih istraživanja potencijalno bi moglo rasvijetliti temeljne uzroke idiopatske hipersomnije i otvoriti put za inovativne terapijske pristupe.

Preporučujemo