Rođen 31. siječnja 1948. godine u Aleksincu, Feđa Stojanović, poznati glumac, potekao je iz prosvjetne obitelji. Njegov otac, obožavatelj ruske kulture, dao mu je jedinstveno i izvrsno rusko ime. Feđa je uz brata i sestru odrastao okružen ljubavlju i utjecajem obitelji. Nakon nekog vremena obitelj se seli u Beograd, gdje otac završava studij prava i prelazi u drugu karijeru, dok majka preuzima ulogu voditeljice dramske sekcije. U tom ključnom trenutku Feđina strast prema glumi pušta korijenje.
Obitelj Stojanović, koja je vodila izrazito štedljiv način života, doživjela je znatno olakšanje financijskih tereta kada je Feđa osigurala svoju prvu glumačku ulogu u filmu “Nikoletina Bursać”. Prihod ostvaren ovom prilikom pružio im je prijeko potrebno olakšanje. Unatoč tri neuspješna pokušaja da se registrira kao filmski redatelj, odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. Iz prkosa se odlučio za pravo, s namjerom da se na trećoj godini prebaci na glumu kod profesora Milenka Maričića.
Feđina velika težnja postaje stvarnost kada ga ugledna Mira Trailović poziva u “Atelje 212”. Feđa je s 25 godina doživio prvi brak sa srednjoškolskom ljubavi. Međutim, zbog njihove mladosti, brak je na kraju završio razvodom. Unatoč tome, Feđa je zadržao pozitivan odnos s prvom suprugom, koja im je kasnije rodila sina Uroša Stojanovića. Uroš je krenuo očevim stopama i uplovio u glumačke vode, ali se umjesto toga posvetio režiserskoj karijeri. Jedno od njegovih zapaženih ostvarenja je renomirani film “Čarlston za Ognjenku”. Godina 2017. obilježila je potresan događaj u Feđinom životu, jer se suočio s ogromnom tragedijom gubitka sina Uroša, koji je preminuo u 44. godini života.
Feđa, koji je dobio poziv iz Amerike i obavijestio ga o preranoj smrti sina, ispričao je da Uroš nije imao problema u životu. Samo tri mjeseca prije toga stupio je u brak s lokalnom glumicom koja je željela postati velika u industriji. Njihova ljubavna priča tragično je prekinuta. Glumac je održavao dosljednu liniju komunikacije sa svojim sinom, koji nije izrazio pritužbe u vezi s bilo kakvim poteškoćama. Feđa je jedva uspio izustiti nekoliko riječi, otkrivši da je samo šest mjeseci prije bio na temeljitom pregledu koji je potvrdio njegovo izvrsno zdravstveno stanje. S planovima da počne snimati svoj film, njegova iznenadna i prerana smrt ostaje obavijena misterijom. Iako je točan uzrok smrti još uvijek nepoznat, početne spekulacije ukazuju na mogući srčani udar, sugerirajući da je njegovo srce možda prestalo kucati.
Glumčeva kći, koja je zaposlena u turizmu, je iz njegovog prethodnog braka. Prema glumcu, opisao je pojedinca kao osobenjaka po prirodi, s njegovom ekscentričnošću vidljivom od mladosti. Glumac je osobno iskusio izazove koji su proizašli iz jedinstvene naravi ove osobe, koju je prepoznao još dok je osoba bila samo dijete. Glumac smatra da je razvod od majke te osobe jako utjecao na njega, a čini se da se do kraja života s tim događajem nije u potpunosti pomirio. Iznimnost njegova sina očituje se kroz pregršt činjenica i posebnosti. Unatoč tome što se vjenčao u Americi, odlučio je ovaj značajan događaj tajiti od svih.
Feđa je ispričao da se posljednjih nekoliko godina njihova komunikacija s njim svodila na e-mail, jer je telefonske pozive izričito zabranio smatrajući ih dosadnim. Prošlo je gotovo desetljeće otkako je posljednji put posjetio Srbiju, a na tu odluku vjerojatno je utjecalo njegovo razočaranje u određene pojedince nakon premijere filma “Charleston for Fire”. Iako u Srbiji ima divne prijatelje, što je vidljivo s komemoracije održane u Jugoslavenskoj kinoteci, bilo je i onih koji ga nisu previše cijenili. Prije odlaska u Ameriku rekao je da će povratak u Srbiju biti moguć samo u metalnom lijesu. Nažalost, ovo predviđanje postalo je stvarnost.
