Iako Miroslav Ilić ima uspješnu i dugu glazbenu karijeru, godinama je opterećen dubokim žaljenjem. Kada je pjevaču bilo samo 25 godina, njegova majka je preminula u dobi od 47 godina, ostavljajući ga s dubokim osjećajem gubitka. Unatoč uspjehu kao suprug, otac i djed, Ilić je za regionalne medije iskreno progovorio o boli koju i danas osjeća zbog majčine smrti. Zapravo, bio joj je toliko posvećen da je, kad se razboljela, razmišljao o tome da potpuno napusti pjevačku karijeru i otkaže nastup u Bugarskoj. Unatoč njegovim uspjesima, Ilić ne može a da ne požali što njegova majka nikada nije imala priliku svjedočiti njegovom uspjehu.
Pjevačica se prisjeća posebno izazovnog razdoblja u njihovom životu, onog u kojem su se osjećali svladano i poraženo. Proklinjali su sve, od svog novca preko rasporeda turneja do karijere, pa čak i samu pjesmu koju su izvodili. U tom trenutku osjećali su se kao da im je pjesma oduzela dragocjeno vrijeme provedeno s njihovim najdražima. Po povratku kući iz Bugarske dočekala ih je majka za koju su znali da joj je ostalo malo vremena. Taj posljednji susret s majkom ostao im je zauvijek urezan u sjećanje.
Tijekom razgovora pjevač je primio mudru poruku: “Sine moj, tvoja pjesma nije samo tvoja egzistencija, nego i hrana tvojoj djeci.” Ključno je shvatiti da vaša glazba ima dubok utjecaj na ljude, čak i na one koje nikada niste upoznali. Najiskreniju zahvalnost zaslužuje tvoja majka koja te je naučila pjevati. Stoga, molim vas, nastavite dijeliti svoj dar sa svijetom, a ja ću pronaći utjehu zamišljajući vas kako pjevate i donosite radost drugima. Obećaj mi da ćeš pjevati sve dok ti glas dopušta i dok te melodija zove, za moje dobro.
Miroslav je u 25. godini života doživio gubitak majke koja je preminula u 47. godini života. Ostaje mu žao što ona nije mogla svjedočiti njegovim uspjesima i životnom napretku. Miroslav priznaje da je naslijedio mnoge od majčinih osobina vrijednih divljenja, uključujući njenu ljubavnu i odanu prirodu, kojoj se duboko divio. Unatoč gubitku, Miroslav se ustrajao baviti glazbom, po uzoru na majku na koju ga je ona poticala prije njezine smrti.
Dok je pjevač nastupao, preplavila ih je melankolična senzacija, kao da sama pjesma zrači tugom. Pojedinac koji ih je nekada glazbom odgajao i usađivao duboku ljubav prema rodnom mjestu, obitelji, zavičaju, Moravi, sada je bio odsutan iz njihovih života. Pjevačica se teško oporavila nakon njihovog odlaska, a čak i dok su pjevali, kao da su iskopavali emocije iz zaključanog kovčega tuge. Svaka vesela melodija služila im je kao podsjetnik na majku, kako je priznao pjevač. Dok je govorio, glas mu je drhtao, a suze su mu tekle niz obraze. Godine 1981. njegov je album sadržavao emotivnu pjesmu pod nazivom “Pjesma majci”.
“Ispričavam se, draga majko, zbog tužne melodije koju pjevušim. Čeznem za tobom i srce me boli od pomisli na tebe. Žalosti me što se nikada nećeš brinuti za cvijeće koje si nekoć posadio izvan naše kuće. Ali ja ću ih, majko, svakim svojim dahom njegovati, slijedeći tvoje stope. Svjestan sam da si proveo bezbrojne besane noći čekajući da se vratim s putovanja, voljeni moj. Sjećam se kako bi samo malo otvorila prozor i prigušenim glasom upitala: “Jesi li stigao, sine moj?” – ispričao je svojevremeno.
