Prisutnost neobjašnjivih zvukova u našim domovima, kao što su škripanje, šuštanje ili lupanje, može biti prilično zastrašujuće za mnoge pojedince. Kada su ti zvukovi povezani sa čudnim pojavama koje uključuju objekte, zidove ili druge predmete, neizbježno se razvija osjećaj misterije oko svakog aspekta situacije. Paralelno, slična situacija dogodila se u Obrenovcu, tačnije u stanu dviju sestara s prezimenom Stupar. Roditelji sestara Stupar doselili su u ovaj grad 1973. godine, a svoj stan sagradili 1977. godine. U kući je živjela cijela obitelj sve dok se kćeri Mirjana i Lazar nisu osamdesetih godina prošlog stoljeća udale i odselile, a roditelji su ostali sami u kući.
Mirjana je bila marljiva domaćica koja je sve svoje vrijeme posvećivala kućanskim obavezama kao što su kuhanje, usisavanje i brisanje prašine. Nije bila zaposlena izvan kuće. Osim ovih zadataka, bila je pedantna i oko skidanja i čišćenja portreta Lazareva koji je visio iznad kreveta u spavaćoj sobi. To je bila svakodnevna rutina u kojoj bi ga skinula, pažljivo obrisala i vratila na mjesto na zidu. Mirjana je svog supruga stavila iznad svega u svom životu.
Bio je suosjećajan partner, otac i djed. On je preminuo 2014., a ona je nastavila održavati kućanske dužnosti sljedeće četiri godine do vlastite smrti. Nakon njene smrti, imanje je oporučno ostavljeno njenim kćerima. Unatoč njihovoj sentimentalnoj privrženosti domu iz djetinjstva, suočili su se s teškom odlukom: hoće li ga prodati ili zadržati. Uz nezaposlenost koja je prijetila nad njima, smatrali su izazovom upravljati porezima za drugo prebivalište. Osim toga, podjela kuće na dva odvojena ulaza zahtijevala je znatna financijska ulaganja. U konačnici, najpraktičnije rješenje bilo je prodati kuću.
Nakon dugog razmišljanja, konačno su donijeli odluku da daju svoju kuću na prodaju. Prije fotografiranja za reklamu dogovorili su se da će temeljito očistiti cijelu kuću. Redom su čistili svaku sobu, pa tako i spavaću sobu u kojoj su sa zida skinuli Lazarov portret. Na svoje iznenađenje, otkrili su veliko srce nacrtano na zidu.
Nije bilo znakova kondenzacije ili vlage, niti djece koja bi mogla napraviti crteža na zidu. Sestre su bile jedine koje su ulazile u sobu i sestre vjeruju da je srce poruka njihovog oca, izražavajući njegovu ljubav prema njima i uvjeravajući ih da ne brinu o prodaji kuće. Vjeruju da srce predstavlja bezgraničnu ljubav oca i majke, a iako to ne mogu racionalno objasniti, znaju da je to istina.
