Unatoč činjenici da je smrt dio životnog ciklusa i da će se dogoditi prije ili kasnije, mnogi se ljudi ne mogu nositi s tim pojmom i umjesto toga imaju averziju prema njemu. Uzrok tome je što se ne zna je li kraj ili postoji život nakon smrti kako nas uče religiozni ljudi, a znanstvenici su pokušali utvrditi što se čovjeku događa u trenutku smrti i kako zapravo funkcionira mozak u posljednjim trenucima.
Primarna briga je je li osoba svjesna svog konačnog položaja ili ne, rekao je dr. Patrik Stil. Umiranje je jedinstveno iskustvo za svakog pojedinca, a tijekom tog procesa događaju se brojne fiziološke promjene. Uz to, čovjek razmišlja o prirodi svoje osobnosti, bolesti od koje boluje, ima li ili nema podršku obitelji u zadnjim trenucima i da li će nekome ostati u sjećanju nakon što napusti ovaj svijet.
Međutim, postoje neke jedinstvene fiziološke promjene koje se događaju kod svih preminulih osoba. Prvo na listi je disanje i proces se često usporava ili pojačava tijekom posljednjih dana života, a između udisaja postoji dugo vremensko razdoblje. Također, blizu završnih faza života, disanje može postati bučnije, što je zabrinjavajuće za one oko preminule osobe. Jedna studija u Frontiers in Aging Neuroscience pokazala je da je ljudski mozak još uvijek aktivan tijekom smrti, pa čak i nekoliko trenutaka nakon nje.
Naime, jedan pacijent s epilepsijom bio je priključen na EEG, tijekom ovog događaja doživio je srčani udar i umro. Uređaj je zabilježio oblik aktivnosti koji je bio sličan sanjanju ili kontemplaciji. Dr. Zemar, koji je inicirao ovo istraživanje, objasnio je da, iako naši voljeni imaju zapečaćene oči i spremni su otići od nas, njihovi mozgovi možda pamte neka od najljepših iskustava koja su imali kao pojedinci.
