Mnogi ni ne znaju tačnu priču i historijat ovog jela, ali vrlo rado uživaju u njemu, pogotovo kada se nađu u Srbiji.
I dok mnogi državnici, političari i povjesničari nisu uspjeli povezati maršala Tita i poglavara Karađorđa, Milovan Mica Stojanović je u gastronomiji napravio taj podvig.
Glavni kuhar pokojnog jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza i profesor kulinarstva tvrdi da je prije više od pedeset godina osmislio jedno od najpopularnijih domaćih jela, poznato kao Karađorđev šniclu.
Naziv predmetnog predmeta izveden je po Đorđu Petroviću, koji je bio vođa Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđević. Iznenađujuće, stvaranje ovog artikla bilo je slučajno, jer je izumitelj improvizirao sastojke na licu mjesta.
Milovan Mića Stojanović izrazio je zadovoljstvo postojanjem jedinstvene reprezentacije, izjavivši za medije u Beogradu: “Raduje me što kada pojedinci iz Francuske, Češke i Sjedinjenih Država dođu da dožive nešto jedinstveno, mogu dakle zajedno kao jedan tim.
Danas je teško zamisliti jelovnik većine srpskih restorana na kojem nema pržene šnicle. Ovo jelo, tradicionalno napravljeno od teletine, svinjetine ili neke druge vrste mesa, punjeno je kajmakom i široko je dostupno kako u Srbiji tako iu inostranstvu.
Prema riječima Bojane Kalenjuk Pivarski, inače profesorice na Katedri za gastronomiju, na Katedri za geografiju, turizam i hotelijerstvo Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu, ne postoji nijedno jelo koje je steklo toliku popularnost i zastupljenost. u Srbiji kao onaj koji je nastao prije pola stoljeća ili više.
“Izrazila je svoje divljenje ženi, navodeći kako vjeruje da žena zaslužuje veliko poštovanje jer je zadržala svoje dostojanstvo i neovisnost tijekom nekoliko godina. Govornik je također primijetio da je prisutnost ove žene sveprisutna u srpskim restoranima, svjedočanstvo njezine trajne ostavštine.
Čuvena Karađorđeva šnicla, omiljeno jelo srpske kuhinje, ima jedinstvenu priču o poreklu. Igrom slučaja izmislio ga je Mića Stojanović dok je bio šef kuhinje u restoranu “Golf” na planini Košutnjak u Beogradu.
Tvorac ovog izvrsnog jela prisjeća se da je bilo 1956. ili 1957. godine kada je pokrovitelj zatražio kijevski kotlet, tradicionalno ukrajinsko-rusko jelo koje se sastoji od piletine i maslaca.
Prema Stojanovićevim riječima, nije imala sve potrebne sastojke, ali je upotrijebila svoju domišljatost i improvizirala. Zbog toga je njezina kreacija dobro prihvaćena.
Kuhar budućeg Titovog restorana nesvjesno je “zakuhao povijest” korištenjem jednostavnih namirnica – telećeg šnicla i vrhnja. Upravo ta jednostavnost čini jelo autentičnim.
Uočivši da je srpska kuhinja dosta posuđivala od inozemne gastronomije, uključujući i nazive proizvoda, izumitelj je odlučio svoju kulinarsku kreaciju krstiti karakterističnim imenom. Nadahnuo se vođom Prvog srpskog ustanka 1804. i utemeljiteljem dinastije Karađorđević kako bi svom izumu dao originalan i nezaboravan naslov.
88-godišnji kuhar objasnio je da je morao biti oprezan kako bi izbjegao kaznu države jer nekoliko znanstvenika, boraca i državnika nije bilo za komunizam.
Prema povijesnim zapisima, jelo poznato kao Karađorđe vlasti su u vrijeme nastanka smatrale prihvatljivim. Desetljeće kasnije službeno je priznat kao jelo i javno izložen na kulinarskoj izložbi održanoj u restoranu “Sunce” u Beogradu. Upravo je na ovoj izložbi to jelo prvi put zabilježeno u pisanom obliku, točnije u brošuri koja je tiskana za tu manifestaciju, a nazvana je Karađorđeva šnicle.
Kao rezultat brojnih pothvata i istraživanja u ugostiteljstvu, autorica se susrela s raznim nadjevima. Zbog toga “tipični kupac” često očekuje prisutnost određenih sastojaka, poput šunke, sira ili kiselih krastavaca, u svom šniclu.
