Smrt Nebojše Glogovca pre pola decenije ulila je duboku bol u srca brojnih pojedinaca. Čini se da se javnost nikada neće u potpunosti izliječiti od odlaska obožavanog glumca. Među brojnim žalosnim ožalošćenima isticao se jedan: njegov otac Milovan. Međutim, nasuprot tome, njegova supruga Milica povukla se iz javnog života nakon nesreće. Ona rijetko posjećuje događaje i obično je viđaju samo na Glogovićevom počivalištu tokom njegove godišnje komemoracije.
Milovan Glogovac, Nebojšin otac, izrazio je utehu karakterom svog sina. Napomenuo je da Nebojša nikada nije govorio loše o njemu. Emocije koje prate tugu su višestruke i mogu biti neodoljive. Sećanje na Nebojšin način života bez odevanja, sveprisutna tema razgovora, izvor je snage za one koji doživljavaju lične muke. Čin molitve smatra se najefikasnijim lijekom za emocionalnu patnju; pruža utjehu i optimizam. Iznad svega, molitva usađuje veru da je Nebojša sada u društvu pravog i živog Boga, u svetu daleko superiornijem od onog iz koga je otišao.
Kako je jednom prilikom izjavio u intervjuu za “Večernje”, utjeha mu je spoznaja da je autentično živio na zemlji. Tokom svog formiranja, glumac je bio član crkvenog hora, jer mu je otac bio sveštenik. Njegovo je odgajanje bilo ukorijenjeno u crkvi, a prvi koraci su mu bili poduzeti na oltaru. I sada se crkvena pjevačka grupa sjeća mladića kovrdžave kose koji je donosio darove horu u galeriji. Naša vjera je imala snažan utjecaj na njega i često je o tome govorio. Vjerujem da se sve vrijednosti i vrline, kao i mane, uče i nose iz kuće. Porodica je temelj, a na tim ranim učenjima izgrađeno je sve što je Nebojša postigao kasnije u životu.
Milovan Glogovac je izjavio da je Nebojša svojim nasljednicima usadio sve prave vrednosti. Važno je napomenuti da je na spomeniku ugraviran krst, iako se razlikuje od tradicionalnog krsta koji se uobičajeno posmatra u Srbiji. Uprkos tome što je odrastao u domaćinstvu vjerskih vođa, njegova pogrebna služba nije bila u skladu s uobičajenim običajima pravoslavne vjere. Konkretno, uočljiv je nedostatak krsta, koji nije dozvoljen u Aleji zaslužnih građana zbog arhitektonske strukture prostora.
