U Srbiji postoji veliki broj običaja kada su u pitanju svadbe, veselja ali i sahrane i one se razlikuju od sela do sela pa se tako neki običaji koji se primjenjuju u jednom dijelu Srbije u drugom ne prakticiraju. Za pogrebe su još od davnina vezani neki običaji koji su suvišni a ponekad i štetni i koje crkva ne podržava.
Jako je teško u narodu promijeniti neke običaje koji se poštuju od davnina a pored njih se uvode i novi i ljudi više nisu ni sigurni kako treba da postupe kada premine jedan od članova porodice. Ono što je potpuno suvišno je na primjer kupovanje vijenaca i darivanje svih koji dođu na sahranu a oba običaja iziskuju velike troškove.
Ono što bi bilo mnogo bolje je da se novac koji ste namijenili za kupovinu vijenaca i cvijeća predate u koverti domaćinu koji svakako ima velike troškove oko sahrane i puno bi mu tako skupljen novac pomogao. Ono što se u Srbiji također uobičajilo je priprema velikih količina hrane i pića na sahranama pa se ljudi i napiju i počnu se neprikladno ponašati što je nedopustiv grijeh prema pokojniku a i prema ožalošćenoj rodbini i protiv njega se treba boriti da se iskorijeni.
Postoji i običaj u nekim dijelovima Srbije da se ljudi koji dolaze sa groblja dočekuju tako da moraju oprati ruke i uzeti ugljen iz žara i premetnuti u rukama te prebaciti preko sebe što je ostalo još iz vremena kada su Srbijom harale razne zarazne bolesti i na ovaj način se vršila dezinfekcija i to po naređenju tadašnjih vlasti. Ostatak pročitajte ovdje.
