Porodica Erić je samo dokaz koliko su životne sudbine nepredvidive i kako nikada ne znamo šta nam budućnost donosi. Naime ova porodica koja živi u selu Gornji Banjani je danas jedna od najbrojnijih porodica u ovom kraju a u prošlosti su skoro bili zatrti.
Prije sto godina pradjed Živojjin i njegov najstariji sin Radič su otišli u rat a u seluje sa majkom ostalo pet mlađih sinova. Pred sam kraj rata Radič je poginuo a Živojin se tješio kako ga ipak kod kuće čekaju ostala djeca, ali kada je stigao saznao je da su svi sinovi preminuli od tifusa koji je tada harao.
On i njegova žena Milunka su mislili da je tu kraj njihovoj lozi i samo su tugovali i kukali za svojom djecom a onda je ona usnila čudan san. U njemu joj je Radič rekao da prestane da plače jer iako se te godine na Mitrovdan rastužila sljedeće će se na isti dan i obradovati. Na to nije obraćala puno pažnje ni ona a ni Živojin ali kada je sljedeće godine na Mitrovdan rodila sina kojeg su nazvali Gvozden sjetila se svog sna.
Gvozden je za njih bio svijetlo u tami i znak da će porodica Erić nastaviti da živi ali njihovim mukama tu nije bio kraj. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Gvozden je bio u zatvoru i osuđen je na smrt ali je srećom uspio da pobjegne i vrati se u svoj rodni kraj. Poslije se oženio i dobio sina Dragana koji ima dva sina koji su se također oženili i imaju svoje porodice i sada u jednoj kući živi njih trinaest. Dragan kaže da je njasretniji kada se svi okupe za stolom a jedan od njegovih unuka se zove Gvozden u znak sjećanja na djeda bez kojeg bi se njihova loza ugasila.
