Obiteljski život Katherine Dickens nije bio nimalo kompliciran. Iako je imala potencijal postići slavu kao glumica, spisateljica ili kuharica, donijela je namjernu odluku da preuzme ulogu supruge briljantnog pojedinca i majke njegovateljice desetero potomaka. Ostvarenje težnje poznatog engleskog pisca Charlesa Dickensa za velikom obitelji i ženom koja će njegov dom pretvoriti u ugodno utočište ljubavi došlo je do ostvarenja. Međutim, nakon dva desetljeća suživota, njihovi zajednički interesi i povezanost u potpunosti su se raspršili.
Stil.kurir.rs piše da je njen životni narativ obilježen ogromnim razočarenjem životom, sudbinom i suprugom. Razočaranje prožima svaki aspekt, navodi se u članku. Godine 1835. Charles Dickens, u to vrijeme relativno nepoznat novinar, ukrstio je puteve s Catherine, očaravajućom mladom ženom u ranim dvadesetima. Catherine je potjecala iz privilegirane sredine, s ocem koji se istaknuo kao muzikolog i urednik, i majkom koja je uspjela kao glazbeni kritičar i izdavač. Njezina je obitelj utjelovila samu bit Dickensovih težnji.
Nakon godinu dana udvaranja Charles i Catherine izmijenili su zavjete i službeno postali muž i žena. Kao i mnogi novopečeni bračni parovi, doživjeli su neizmjernu radost i sreću. Budući da su mladi i neopterećeni financijskim problemima, uživali su u svojoj slobodi i prigrlili bezbrižno ponašanje. Večeri su im bile ispunjene posjećivanjem kazališnih predstava i druženjima.
U vrijeme kada su Charles i njegova voljena supruga bili privremeno razdvojeni, u pismima koje je slao oslovljavao ju je s nježnošću “moja najdraža ženo, gospodine D, moja bolja polovica”. Godine 1837., otprilike devet mjeseci nakon njihovog vjenčanja, Charles Dickens i njegova supruga Katherine dočekali su svoje prvo dijete, sina po imenu Charles Dickens Junior. Nažalost, Katherinino zdravlje počelo je propadati, zbog čega joj je bilo teško brinuti se o osnovnim zahtjevima bebe. Kao posljedica toga, pala je u stanje depresije. Charles je, u želji da pruži potporu svojoj ženi, pronašao utjehu u činjenici da su sada dobili nasljednika i nadao se da će proširiti svoju obitelj s još četvero djece. Međutim, nakon rođenja njihovog petog djeteta, i sam Dickens podlegao je depresiji. Počeo je izražavati nezadovoljstvo, osjećajući da su mu bogovi udijelili prevelike blagoslove.
Pisac je izrazio kako se čini da će dočekati još jednu prinovu u svojoj obitelji u blizini Nove godine. Za razliku od protagonista bajke, pisac se žarko nada da im Bog neće podariti daljnje potomstvo, budući da smatraju da ih je trenutno dosta. Unatoč gotovo stalnoj trudnoći, Katarina je stalno pokazivala svoju sposobnost da se ističe i kao supruga i kao majka. S lakoćom je oduševljavala svog supruga u svakom pogledu, a pritom je napisala renomiranu kuharicu pod naslovom “Što ćemo za večeru?” (What Shall We Have for Dinner?), koja je objavljena 1851. Na njezinim je stranicama sakupila zbirku recepata za Charlesova omiljena jela, ponudila dragocjene savjete za vođenje kućanstva po mjeri mladih žena i dala smjernice za organiziranje okupljanja za do 18 gostiju. Osim toga, pokazala se kao izvanredan suputnik tijekom njihovih putovanja, a Charles se neizmjerno divio njezinoj nepokolebljivoj hrabrosti u novim situacijama i njezinoj spremnosti da prigrli nova iskustva, uvijek zračeći osmijehom.