Recepti koji potiču iz manastira Hilandar imaju sposobnost da uvesele ljude, jer njihov poseban ukus uvek izaziva zadovoljstvo. Jedan specifičan recept, sarmu, prave monasi sa Atosa i poznata je po jednostavnosti pripreme, a nezaboravnom mirisu. Kurir Stil prenosi da će miris ovog jela zauvijek ostati urezan u sjećanje.
Dva poriluka.
Za ovaj recept potrebne su dvije cijele glavice luka, zajedno s lukovičastim vrhovima.
Jedna mrkva.
Za pripremu riže može biti potrebno 100 grama zrna.
Količina samljevenih oraha, otprilike 350 do 400 grama težine.
Težina dimljene ribe (točnije lososa) u ovom kontekstu je 100 grama.
Recept zahtijeva korištenje desetak do petnaest pojedinačnih listova kiselog kupusa.
Nakon sjedinjavanja sastojaka, pojačajte okus dodajući u smjesu sol, ulje, suhe začine, mljevenu crvenu papriku, papar, češnjak u granulama, peršin i čili. Nakon što su svi sastojci dodani, dobro promiješajte za maksimalnu stopu.
Proces je nekompliciran. Započnite prženjem poriluka, luka i mrkve na ulju. Opranu rižu sjediniti sa povrćem, pa dodati mljevene orahe. Zatim se u smjesu dodaje dimljena riba. Dodajte začine i dobro promiješajte. Pristupite zamotavanju sarme, stavite je u tepsiju i zapecite u pećnici.
Pecite u pećnici zagrijanoj na 200 stupnjeva oko sat vremena.
Poreklo sarme, tradicionalnog jela u Srbiji, prema narodnom verovanju pripisuje se Turskoj. Međutim, prava povijest dolme ili sarme seže do Asiraca, drevne civilizacije iz Mezopotamije s poviješću koja seže više od šest tisuća godina prije rođenja Krista.
Asirci su bili narod poznat po svojoj naprednoj državi i dobro utemeljenoj kulturi. Bavili su se poljoprivredom i razvili su tehnike navodnjavanja za uzgoj raznih usjeva, uključujući i vinovu lozu. Svoje prve dolme ili sarme već su Asirci napravili davno prije Krista, Turaka i Osmanskog Carstva. Čak i danas postoji ovaj narod, čuvajući svoje kulturne tradicije, uključujući i one vezane uz njihovu kuhinju.
Asirska država je nekoć imala suverenitet nad golemim područjem drevne Perzije, Armenije, Mezopotamije, Sirije i značajnog dijela Anatolije. Tijekom tog vremena, jelo dolma također je steklo važnost na istom geografskom području.
Arapi, koji su kasnije postali osvajači regije, naslijedili su kuhinju dolme i dodali joj vlastite okuse i začine. Dolma se s vremenom probila do antičke Grčke kopnenim i pomorskim putovima, a dolmade su postale sastavni dio grčke kuhinje. U sarmama se već uživalo u Bizantskom Carstvu davno prije dolaska Turaka i pada Carigrada.
Slatki okus dolme i sarme bio je cijenjen i na dvorovima Nemanjića i Mrnjavčevića. Zapisi iz tog perioda govore da su se ova jela pripremala posebno za Stefana Nemanju. Za vrijeme vladavine dinastije Nemanjić ljudi su uživali u raznovrsnoj hrani, često u kombinaciji slatkih i slanih okusa.
Dubrovnik je služio kao primarno tržište Nemanjića, što je dovelo do sklonosti začinjenim jelima i morskim plodovima, kao i sarmi, koja je na Balkan uvedena preko mora.
U današnjoj Srbiji gotovo je nemoguće naći domaćinstvo koje ne priprema sarmu. Ovo tradicionalno jelo postalo je nezaobilazni dio važnih događaja kao što su vjenčanja i proslave. Da biste se uvjerili u pripremu ove omiljene poslastice, pogledajte priloženi video koji detaljno opisuje pravljenje originalne “dolme”, preteče srpske sarme kakvu danas poznajemo.
